Među snovima…
Ima li te igdje dušo pjesnika?
Prozbori slovo vrijedno pomena,
Pomisli nešto izvan svijesti,
Pronađi osmjeh, skriven
iza milion ogledala, jer
lijepo je, a teško živjeti.
Poslušajmo dušo pouku iz mramora,
hiljadama godina trajmo
kao što su trajale
sve mijene ovog svijeta,
kao što će trajati sve što je trajanju sklono,
kao što ćemo biti, kao što ćemo ne biti,
ti i moje prozračno tijelo
suncu i bolesti odoljivo.
Potrajmo dugo, zaokruženi svojim
znanjem o našoj ljubavi,
među snovima među dobrom i zlom.
Potrajmo dušo još ovaj vijek!
Ni slijedeći nema opravdanja
za svoj i naš nailazak.
Nema opravdanja za sve nailaske,
za sve što će doći,
mi smo opravdanja potrošili.
Zato trajmo idilični, sebi
Propasti i životu bliski,
kao što je to uvijek bilo,
kao što će to uvijek biti.