Strah potomak straha

Stručnjaci kažu da su svega dva straha urođena. U poslednje vreme se lome koplja oko toga da li je ova teza istinita i postoji li, uprkos tvrdnjama psihologije, još neki strah koji nosimo iz prenatalne faze, ili se sve treba pripisati vaspitanju, odrastanju i iskustvu.

nikola

Upitno je da li će psihologija ikada moći da prodre u svest i podsvest do te mere da svakom strahu utvrdi poreklo. Ova misija postaje još nedostižnija ako se uzme u obzir činjenica da pored realnih strahova postoje i oni sa ne baš tako utemeljenim osnovama. Možda najbolji odgovor na pitanje koji je prvi strah, daje podsvesna želja za rizičnim situacijama koje iskušavaju padobranci, piloti, ali i svi oni koji vole ekstremne sportove poput bandži džampinga, skakanja u vodu i slične discipline. Strah od gubitka podloge ispitivan je na novorođenim bebama, koje i te kako burno reaguju. Drugi strah kojem psihologija daje epitet urođenog je strah od nepoznatog zvuka. Za ova dva straha, tvrde naučnici, ne postoji mogućnost otklanjanja uzroka, ali se svakako upornim suočavanjem sa njima mogu smanjiti posledice. Anksiozne ličnosti vrlo često dolaze u sukobe sa samima sobom, pa usvojene i stečene strahove dodatno nadgrađuju novim situacijama koje se loše odražavaju po mentalno zdravlje.

Zdravlje trpi zbog straha

Posledice koje po mentalno zdravlje mogu ostaviti strahovanja i nelečene fobije su velike. Ipak, često se zanemaruju one male, gotovo neprimetne posledice svakodnevnog straha, usput stečenog. Jedan od takvih, stečenih strahova je strah od zubara. Svedoci smo da se vrlo često događa da zbog straha od lekara koji može sprečiti propadanje zuba, dovodimo sebe u situaciju da zubi pre vremena propadnu. Na sreću, strahovi se savladavaju, pa je jedino što nedostaje u ovakvim situacijama skupiti hrabrost. Savremeno doba je donelo i mogućnost umetanja zubnih implanata, te mnogi, na žalost tek onda kada ostanu bez zuba, odlučuju da vrate sebi osmeh. Cena zubnih implanata je priuštiva, a savet je svakako preduhitriti propadanje i suočiti se sa jednim od većih strahova velike grupe ljudi. No, strah od zubara je realno opravdan, negativnim iskustvima iz prošlosti. Nesumnjivo je da i ona metoda plašenja dece iz ranog detinjstva “peri zube da te ne bismo vodili kod zubara“ stvara nezgodnu reputaciju doktora koji se zapravo ponajviše brinu o našoj oralnoj higijeni. Upravo taj loš pristup može biti uzrok strahova koje do kraja života teško pobeđujemo. Kada se malo bolje zagrebe po površini, može se shvatiti da je strah od zubara jedan od ustaljenih strahova, a ono što se krije ispod čitava je paleta fobija i strahova koji su dovedeni gotovo do apsurda.

O uvrnutim strahovima

Strah je osobina koja je ponekad i pozitivna, dok bi se fobija mogla okarakterisati kao određena vrsta oštećenja koje podrazumeva neopravdan i trajan strah. Spisak fobija koje se čine smešnim, ali i zabrinjavajućim je poduži, a slikovitih primera ima na sve strane. Fobije poput onih pri kojima burno reagujemo zbog visine, javnog nastupa ili krvi, pomalo su i razumljive. Stvari se komplikujemo kada među medicinskim knjigama nađemo spisak fobija od knjiga, odlaska u školu ili samog sebe. No, i to se donekle može razumeti, iako bi možda neki voleli da svoju mrzovolju zamene dijagnozom koja uključuje strah od odlaska na posao. Međutim, kada se spisak fobija proširi toliko daleko da među retkim primerima vidimo da postoje i oni koji se boje belog luka, ogledala ili broja osam, onda čitava stvar poprima poptuno vanredne i apsurdne razmere. Doći do situacije da vas neko okarakteriše kao panofobičnog ili onoga koji ima strah od svega nije lako, ali verujte da psihologija poznaje i ovakve slučajeve.

Autor: Nikola Marković