REZULTATI OGNJA SU VEČNI

Oganj koji je uništio Sodomu i Gomoru naziva se večni oganj. Ovaj oganj, iako se naziva “večan”, davno se ugasio, ali večan je njegov učinak. Večni oganj se ne može ničim ugasiti dok postoji materija kojom se hrani. Kad je ona uništena, tada se i oganj gasi.

 

Postoji rasprostranjeno verovanje da će zli morati da trpe večne muke u večnom ognju. Ovo verovanje je prirodna posledica prihvatanja Platonovog učenja o urođenoj besmrtnosti ljudske duše. Ono je takođe posledica neshvatanja prave biblijske nauke o čovekovoj prirodi i njegovoj večnoj sudbini.

večni oganj

Hristos često govori o osudi nad zlima kao i o osudi koja obuhvata i nosi nešto “večno”:

“A koji pohuli na Duha Svetoga, nema oproštenja vavek, nego je kriv večnom sudu.” (Marko 3,29)

“Tada će reći onima što mu stoje s leve strane: idite od mene prokleti u oganj večni pripravljen Đavolu i anđelima njegovim.” (Matej 25,41)

“Ovi će otići u muku večnu, a pravednici u život večni.” (Matej 25,46)

Engleski prevod upotrebljava ovde umesto izraza “muku večnu”, izraz “kaznu večnu”. Pravi biblijski smisao je večna kazna, a ne večna muka.

U ovim primerima se ne ističe večno trajanje mučenja ili kažnjavanja, već večno trajanje posledice. Osuda je večna po svojoj posledici. Ne treba poistovetiti pojam “večna kazna” s pojmom “večno kažnjavanje”, niti pojam “večna osuda” s pojmom “večno suđenje”. Kazna je večna po svom učinku ili posledici, dok je trpljenje privremeno: ono prestaje s potpunim prestankom ili uništenjem grešnikovog života.

Kad govorimo o značenju grčkog pojma “večni”, moramo uvek imati na umu sledeće:

Grčki pridev “večan” (aionios) može imati dva različita značenja, zavisno od imenice koju određuje. Samo uz imenicu Bog i božanske vrednosti grčki pridev “večan” izražava večno trajanje, a uz oznaku ljudskog i zemaljskog taj pridev određuje trajanje dok traje sadašnji vek tih osoba ili stvari.

Tako na primer, apostol Pavle moli hrišćanina Filimona da primi svog bivšeg roba Onisima koji mu se sada dobrovoljno vraća kao hrišćanin da mu “večno služi”, tj. dok bude živ. “Jer može biti”, piše Pavle Filimonu, “da se zato rastade s tobom na neko vreme da ga dobiješ večno” (Poslanica Filimonu 15). Uz imenicu “čovek” pridev “večan” znači dok god ta osoba živi.

Bog je večan i njegova je ljubav večna, ali Božje aktivnosti mogu imati svoj početak i kraj. Večno spasenje ne znači večno spasavanje; večna kazna ne znači večno kažnjavanje; večni sud ne znači večno suđenje. Izraz “večno spasenje” označava potpuno i dovršeno delo milosti; večna kazna označava svršen čin s njenom posledicom koja je uništenje ili smrt.

Ključ za razumevanje pojma “večan” nalazimo u biblijskom primeru kazne koja je stigla Sodomu i Gomoru: “Kao što i Sodoma i Gomora, i okolni njihovi gradovi, koji su se prokurvali onako kao i oni, i hodili za drugim mesom, postaviše se za ugled i muče se u večnom ognju.” (Judina poslanica 7)

Oganj koji je uništio Sodomu i Gomoru naziva se “večnim ognjem”. Ovaj oganj, iako se naziva “večan”, davno se ugasio, ali njegov učinak je večan. Na mestu na kome su nekada stajali ti gradovi, sada je Mrtvo more. Oganj nije večan u svom procesu već u svojim rezultatima. Večni oganj se ne može ničim ugasiti dok postoji materija kojom se hrani. Kad je ona uništena, tada se i oganj gasi.

Iz knjige „Tajne Biblije“, Aleksandar Medvedev