DOSTOJAN VELIKE ŽRTVE

Sveti velikomučenik Prokopije zaštitnik je supružnika, svetac je koji se pominje pri činu sklapanja braka. Velike muke i teška stradanja pretrpeo je da bi odbranio veru u hrišćanstvo i Gospoda Isusa Hrista.

 

Srpska pravoslavna crkva posvetila je 21. jul sećanju na stradanje Svetog Prokopija. Za ovog sveca, u narodu se govori da ko god ga je poštovao i u pomoć prizivao, nije se kajao, a ko ga nije poštovao, često se pokajao. U svim krajevima Srbije se ovom prazniku pridaje veliki značaj, iako u kalendaru nije upisan crvenim slovom. Gradu Nišu je ovaj svetac zaštitnik.

velikomučenik prokopije

Sveti velikomučenik Prokopije, rođen kao Neanije, bio je rodom iz Jerusalima, a živeo i stradao u vreme vladavine cara Dioklecijana. Njegov otac, plemeniti Rimljanin po imenu Kristofer, bio je hrišćanin, ali je njegova majka Teodosija bila paganka.

Rano je ostao bez oca, pa ga je još od dečaštva vaspitala majka. S obzirom na to da ona nije bila verujuća, Prokopije je primio odličnu sekularnu edukaciju – bio je predstavljen Dioklecijanu u prvoj godini njegovog stupanja na presto i brzo je napredovao u vojnoj službi.

Kada je otpočeo otvoren progon hrišćana, Neanije je poslat kao prokonzul u Aleksandriju sa naredbom da nemilosrdno progoni Crkvu Božiju. Ali na putu ka Egiptu, Prokopiju se javio Gospod Isus Hrist, isto kao što se na putu za Damask javio i Savlu, kasnijem apostolu Pavlu. Uz jak zemljotres, začuo je Božiji glas:

„Neanije, gde ideš i na koga ustaješ?“

Neanije je upitao:

„Ko si ti, Gospode? Ne mogu da te poznam.“

„Ja sam raspeti Isus, Sin Božiji“, odgovori mu glas.

U međuvremenu se u vazduhu pojavio sjajni krst.

“Ovim znamenjem koje si video pobeđuj neprijatelje svoje i mir moj biće s tobom”, reče mu Gospod.

Nakon što je video ovaj veličansveni sjaj, Neanije je osetio u svom srcu neizrecivu radost i duhovno veselje, koje ga je preobratilo iz progonitelja u revnosnog Hristovog sledbenika.

Ovim činom, on je postao hrišćanin i tako objavio majci, ali ona dođe do cara da mu se prižali na svog sina, optužujući ga da se s nepoštovanjem odnosi prema domaćim bogovima. Izveden pred sud, Neanije je skinuo sa sebe pojas i mač, bacio ga ispred sudije, pokazavši time da je on samo vojnik Isusov.

Neaniju je tom prilikom predata poruka cara Dioklecijana, a on je, pročitavši celu poruku u kojoj se optužuje za bogohuljenje, ispred svih pocepao. To je bio zločin, koji su Rimljani označili kao uvredu casrkog dostojanstva. Neanije je odveden u pritvor i poslat u lancima u palestinski grad Cezareju, mesto gde je tamničio i apostol Pavle. Nakon strašne patnje i mučenja, jednom mu se javila svetlost u tamnicu i Gospod Isus Hrist došao je sa anđelima, krstio velikomučenika i velikog stradalnika Neanija, dajući mu ime Prokopije.

Jednog dana, na tamnički prozor došlo mu je 12 žena, koje su mu rekle da su i one sluškinje Hristove. Optužene za neverstvo, one završiše u istoj tamnici gde ih je sveti Prokopije učio veri Hristovoj, a naročito tome kako će primiti venac mučenički. Zato se u činu venčanja pri sklapanju braka pominje sveti Prokopije, pored bogovenčanog cara Konstantina i Jelene. Tih 12 žena bile su strašno mučene, a gledajući njihove muke i hrabrost, Prokopijeva majka Teodosija takođe je poverovala u Hrista, pa je i ona sa njima bila pogubljena.

U trenutku kada je sveti Prokopije bio izveden na gubilište, on je podigao ruke prema istoku i pomolio se Bogu za sve bedne i nevoljne, sirote i udove, a posebno za Crkvu svetu, da uzraste i rasprostre se toliko da sija do kraja vremena i sveta. S neba mu je bilo javljeno da je uslišana njegova molitva, posle čega je on radosno prostro svoju glavu pod mač i otišao Gospodu svome u večnu radost. Mačem mu je odsečena glava, a hrišćani su njegovo telo iste noći uvili u platno i u suzama i molitvi, predali zemlji.