ZBOG SITNICE MOŽE DA SE IZGUBI SVE

Trpeljivost je srpski izraz za toleranciju, a krotost za pitomost. O trpeljivosti i krotosti, odnosno o tome zašto je važno da budemo tolerantni i pitomi, podučava nas čuveni grčki pravoslavni duhovnik i misionar Amfilohije Makris. „Treba da pazimo na to, jer ne znamo da li će nas ovde zateći sledeće jutro“, mudro primećuje starac sa Patmosa.

 

Treba uvek da budemo trpeljivi i krotki. Trpeljivost treba da posedujemo zato što bez nje naše spasenje dolazi u pitanje. Nećemo videti Boga ako se uznemiravamo zbog sitnice. Ne treba da se ljutimo zbog grešaka drugih, jer jarost je početak ubistva.

o trpeljivosti

Treba sa mnogo strpljivosti i krotosti da ispravimo svoga brata koji slučajno greši, a ne da se ljutimo. Jer naša osnovna crta, naročito zato što smo se zavetovali, treba da bude prefinjenost i učtivost.

Međutim, kada vidimo greške i nedostatke drugih, umesto da budemo uzdržani i da sa ljubavlju i nežnošću dajemo savete, često gubimo svoj mir, a sa nama gube mir i drugi, i tako, zbog neke sitnice, nastaje nered u manastiru. Ovo govorim i mladima i starijima, a i samome sebi.

Treba da pazimo na to, jer ne znamo da li će nas ovde zateći sledeće jutro.

Prema tome, treba uvek da zadržite svoj mir i da budete spremni jer nekakve sitnice kao što su ove o kojima sam govorio, mogu da budu dovoljne da izgubimo sve oko čega smo se toliko trudili.

Oci kažu da je greh uznemiriti se i zbog životinja, a još više vikati na njih. Utoliko je veći greh kada to činimo sa našom braćom, ljudima. Mlade treba da poštuju starije sestre kao svoje majke, a starije treba da vole mlađe sestre, da budu trpeljive sa njima i da ih ispravljaju sa krotošću i strpljenjem.

Neka nam Bog pomogne da u sebi čuvamo lepe reči celoga života. Zamislite kad bi sada ovde bio apostol Pavle i kada bi nam danas besedio, koliko bismo čuvali i pamtili njegove reči i savete. Bio je, ali je bio nevidljiv. Neka nam Bog podari odlučnosti da radimo na svom usavršavanju.