DALEKOM BRATU

dalekom bratu

Lako je tebi, brate daleki,
Da tugom opijaš dušu žednu,
Kada se tvoji pogledi meki
Kupaju proljećem gledajuć čednu

Njivu našu, tek uzoranu,
Koja će dati berićet pusti,
I dok na našem ždrijepcu vranu
Jašeš i gaziš kroz ševar gusti.

Lako je tebi da mreš i piješ,
Da pjevaš, igraš, Cigane platiš,
Možeš da bježiš i da se kriješ,
Jer imaš opet gdje da se vratiš.

A znaš li, brate, za mene sama,
Što sam na oštrom kršu odsječen?
Jedino sklonište moje je tama,
A sreća jedina dušman posječen.

Ne trebam nikom, a svak me želi,
Svakome smetam, đavoli pletu
Mrežu za mene, i svaki veli
Da nemam nikog ja u svijetu.

Dok naš ždrijebac kroz stepu leti,
Ja bolno tužim, kukam danima,
Bez ikog da sam na planeti,
Ali se nadam da brata imam.