I STARAC PONOVO STVORI SVET

Indijanska legenda o starcu, jedinom čoveku koji je preživeo veliku poplavu i uspeo da ponovo stvori svet. Od svih drugih živih bića sa njim su opstali dabar, vidra, patka i pacov.

 

Pre mnogo godina pade velika kiša na zemiju. Potoci i reke preplaviše svoje obale. Diže se voda u jezerima i razli se po kopnu. Dizaše se sve više i više. Ljudi i životinje odoše u visoka brda da se ne bi podavili.

ponovo stvori svet

Ipak, kiša nastavi da pada, a voda se sve više i više dizaše sve dok ne prekri čak i planine. Starac se pope na vrh najviše planine. On beše jedini čovek koji se spase. Beše vrlo moćan, te spreči vodu od daljeg podizanja.

Starac se osvrnu oko sebe. U početku, nijedno drugo biće ne zapazi, ni čoveka, ni životinju. Tada, dok posmatraše, ugleda jednu glavu koja se pojavi na talasima i koja se probijaše kroz vodu. Lagano, životinja dopliva do Starca, pope se na obalu i stade pored njega. Beše to Dabar.

„Jesmo li jedina preživela stvorenja na zemlji?“, upita Dabar.

Zajedno, Starac i Dabar posmatrahu vodu. Uskoro, druga životinja im se lagano približi. Beše to Vidra, iscrpljena od dugotrajnog plivanja. Ona sede da predahne pored Starca i Dabra.

Sada njih troje posmatrahu vodu. Posle nekog vremena, spaziše pticu koja jahaše na vrhovima talasa probijajući se kroz njih. Beše to Patka koja uskoro stiže u plićak. Pope se do suvog mesta na vrhu planine. Slabašnim „kvak, kvak“ im se javi, pa sede i ona da predahne. Ovi behu vrlo srećni što je vide.

Još jednom, oni svi sedoše i stadoše da posmatraju vodu. Uskoro, druga životinja stiže do obale i uspentra se na vrh planine.

„Je li ovo Pacov!“, povikaše ostali. „Ti si hrabra životinjica kad uspe da se spaseš ove duboke vode.“

Pacov se spusti pokraj njih, ali ne prozbori ni reči.

Dugo Starac i njegovih četvoro prijatelja sedeše osmatrajući. Ni jedno drugo biće, niti životinja im se ne pridruži. Čekahu strpljivo da se voda spusti. Dan za danom čekahu, ali voda i dalje držaše zemlju ispod sebe.

„Kad imao bih blata, i najmanju trunku, mogao bih malo suve zemlje da stvorim. Pođi, Dabre, i vidi možeš li izvući malo blata“, reče Starac.

Dabar zaroni do dna vode. Ostalih četvoro osmatrahu. Nakon dugo vremena, Dabar se pojavi, ali beše mrtav.

„Pođi ti, Vidro“, reče Starac.

Vidra zaroni do dna vode. Ostalo troje osmatrahu. Nakon dugo vremena, Vidra se pojavi, ali beše mrtva.

„Patko, pokušati moraš da nađeš malo blata svojim opnastim nogama“, reče Starac.

Patka zaroni do dna vode. Ostalo dvoje osmatrahu. Nakon dugo vremena, ona se pojavi. Ne beše mrtva, ali ne mogaše da govori.

„Ovo nam je poslednja šansa. Pođi ti, Pacove“, reče Starac. I tako Pacov zaroni u vodu. Starac beše sam. On čekaše i osmatraše. Najzad ugleda Pacova. Pacov izađe iz vode, ali ne mogaše da govori.

Starac mu hitro priđe i nađe malo dragocena blata u njegovim kandžama.

„Bravo, hrabri mali Pacove“, reče. „Sad ću ponovo da stvorim zemlju.“

On stavi blata na dlan ruke, pa poče da duva. Ono polagano poče da raste. Poče da biva sve veće i veće. Raširi se nad vodom. Raširi se u vodu. I stvori zemlju koju danas gledamo.

Starac stvori bilje da raste na kopnu. Dade ponovo život Dabru i Vidri i stvori sva živa bića.