PODIĆI KRST NA OLTAR SVOG SRCA

„Crkva nas u danu nazvanom Vozdviženje (Podizanje) Časnog Krsta podseća na polaznu tačku našeg spasenja – Krst Gospoda našeg i Spasa Isusa Hrista“, kaže u besedi povodom ovog praznika sveštenik crkve Svetog Ignjatija u Franklinu, otac Stiven Rodžers.

 

Besedu protojereja Rodžersa, koju je održao na Krstovdan 1998. godine, prenosimo u celini.

vozdviženje

Dvadeset sedmog septembra slavimo veliki praznik sabornog Vozdviženja (Podizanja) Časnog i Životvornog Krsta. Tokom bogosluženja, sveštenik vrši hod kroz hram podižući krst ukrašen cvećem. U nastavku službe, sveštenstvo i sav verni narod se klanjaju i celivaju časno oruđe našeg spasenja.

Istorijski, ovaj praznik slavi spomen na obretenje Istinitog Krsta od strane Svete Jelene, majke Svetog Konstantina. Reč o ovom obretenju se razglasila po čitavom Svetom Gradu. Kako se ogromno mnoštvo naroda sabralo da celiva Krst Gospodnji, Sveti Makarije, patrijarh jerusalimski, izneo gа је na uzvišicu i podigao ga pred svim narodom, koji je počeo da kliče: „Gospode, pomiluj!“

Međutim, ovaj praznik slavi i drugo „podizanje Krsta“ 629. godine. Nakon što su Persijanci porobili Jerusalim i zaplenili Krst, car Iraklije ga je vratio, donevši Krst u Konstantinopolj gde je bio podignut u veličanstvnoj crkvi Svete Sofije.

U ova oba istorijska događaja, Krst je bio „ponovo otkriven“ i potom podignut da bi ga svi verni celivali. Slaveći ovaj veliki praznik, Crkva nas poziva da „ponovo otkrijemo“ Krst. Kao što je Krst Hristov ležao pod zemljom dok ga Sveta Jelena nije otkrila, tako Krst često leži pod naslagama našeg nemara, grehâ i svetovnih briga. Poput Svete Jelene, i mi moramo otkriti Krst. Poput Svetog Makarija, i mi ga moramo podići i uzdići na uzvišenom mestu svoga srca. Poput Iraklija, i mi moramo „vratiti“ Krst od duhovnih neprijatelja koji su nas lišili radosti Krsta i odneli ga u tuđu zemlju daleko od naših srcâ.

U Jevanđelju po Luki, Isus kaže svojim učenicima: „Ako ko hoće da ide za mnom, neka se odrekne sebe i uzme krst svoj i za mnom ide. Jer ko hoće život svoj da sačuva, izgubiće ga; a ko izgubi život svoj mene radi, taj će ga sačuvati.“

Hristova žrtva na Krstu nam je otvorila životni put. Time što je položio svoj život za nas, dobili smo obećanje večnog života. Uzimajući svoj krst, ne samo da imamo obećanje večnog života, već i života u ovom svetu koji je ispunjen bogatstvom i milosrđem Carstva Božijeg.

Kakav je to krst koji uzimamo na sebe? To je da živimo kao što je Hristos živeo, čineći svoj život živom žrtvom za Njega i Njegovo Carstvo. To je večni život. Tražeći život, postavljamo mnoge stvari na oltar svoga srca: ljudske odnose, bogatstvo, status i moć…

Ali, ovde, na početku našeg putovanja kroz liturgijsku godinu, Crkva nas podseća da istinski život može doći samo ako je Krst Hristov u središtu svega što činimo. Celivajući Krst na prazničnom bogosluženju, pevamo: „Krstu Tvojemu poklanjamo se, Vladiko, i Sveto Vaskrsenje Tvoje hvalimo i slavimo.“

Neka svako od nas odluči da učini Krst središtem svoga života, podižući ga na oltar svoga srca. Čineći to, naći ćemo istinsku radost, istinsku sreću i večni život.

Izvor: Časopis „Reč“, izdanje Antiohijske Pravoslavne Arhiepiskopije Severne Amerike