Podeli dobar sadržaj sa prijateljima:

NE, VLADIKO, AKO BOGA ZNADEŠ

ako boga znadeš

S koliko Te pohodismo smrti
i praznismo pokojište tvoje
što Te više puta ubijasmo
to gromkije vijenac slave poje.

Nad zemnim prahom kroz munje i gromove
vječna zubljo za slavjansku tminu
od Stambola, Dušana, Kosova,
bolan ploviš vremensku pučinu…

…i nosiš igo i tada i sada
u bolezni pada i uspinjanja
na Lovćenu, Pustinjak cetinjski,
držiš sveću srbinskog trajanja.

Pa Ti nade nijesu pokopane,
iz kamena se Izviiskra vije
Otačastvo proslavljaš iz groba
ko što slaviš prah oca Srbije.

Al nas nemoj za nepočinstva kleti
što nijesmo uz Miloša stali
ne Vladiko, ako Boga znadeš
nijesmo baš toliko ološali.

Nego čini, s Tvog plamenog uma,
da kroz vjeke grehove vidimo,
dok se Lovćen s kamom ne razdruži
da dotle i mi s Vama postojimo.

Podeli dobar sadržaj sa prijateljima: