GORE – DOLE

Kad u visini ne postoji „gore“ i „dole“, gde su onda raj i pakao o kojima se kaže da je raj gore, a pakao dole? Pitanje na osnovu kog je blaženopočivši Patrijarh Pavle dao objašnjenje gde se nalaze raj i pakao u našem svakodnevnom shvatanju tih pojmova.

 

Ne bismo morali ići čak “gore” u vasionu da bismo sagledali relativnost naših pojmova prostora “gore” i “dole”. Možemo ih uočiti već ovde “dole” na zemlji.

gde se nalaze raj i pakao

Kada npr. kažemo da se ptica, ili avion digao sa zemlje i uzleteo gore, to je za antipode, ljude “ispod” nas, tj. sa druge strane zemlje, upravo suprotno, “dole”, baš kao što njihovo “gore” za nas označava “dole”, i obratno. Ovi prostorni odnosi važe za svaku tačku na zemlji i za sve ljude na njoj.

Shvativši to, moći ćemo razumeti da Bog, kao duhovno Biće ne potrebuje neko mesto, kao što neophodno biva sa telesnim bićima i predmetima.

Sa druge, pak, strane, kako nam je otkriveno u Svetom Pismu, u mogućnosti smo da donekle shvatimo i tu istinu da nijedno mesto nije van njega, da je On svuda i u svemu prisutan.

U Svetom Pismu se reč “gore”, razume se, upotrebljava i u njenom prostornom, ali i u duhovnom, moralnom značenju. Kada Gospod Isus kaže Nikodimu da mu se valja roditi “odozgo”, jer ko se ne rodi odozgo ne može videti Carstva Božijega (Jov. 3, 3), Nikodim te reči shvata u smislu fizičkog rađanja, dok ih Gospod upotrebljava u duhovnom, prenosnom smislu, tj. u smislu novog rođenja u Tajni Krštelja.

U istom duhovnom smislu treba razumeti kazivanje Svetog Pisma o Gospodu Isusu da sedi Bogu sa desne strane, kako je u davnini proročki predskazao car David u Psaltiru.

Iz starine, po shvatanju našeg, kao i ostalih evropskih naroda i naroda Bliskog istoka, desna strana je važnija od leve. No, prema izražavanju Biblije, desna je strana simvol Božanskog, pravednosti i dobrog, a leva demonskog, grešnosti i zloga. Gospod je pravednima sa desne strane, đavo je čoveku sa leve; na Strašnom sudu Gospod će staviti pravednike Sebi sa desne, a grešnike sa leve strane.

U tome smislu, dakle, da je Raj u osobitoj blizini Božijoj, tj. moralno odvojen od svega nečistog i grešnog, misli se kada se kaže da je on “gore”, na Nebu gde nikakvo zlo nema pristupa.

Za nas, Hrišćane, kao što smo izneli, pravednici su svojom svetošću i čistotom u zajednici sa Bogom i svima Svetima, u radosti i blaženstvu Raja shvaćenog ne u prostornom, nego u duhovnom, moralnom smislu. Grešnici, pak, suprotno tome, svojim gresima, mržnjom, duhovno i moralno odaljeni od Boga ljubavi, nalaze se u muci večnoj, u paklu, takođe, shvaćenom ne u prostornom smislu.

Novo Nebo i Nova zemlja, kao i vaskrsla tela imaće nove dimenzije, drugačije nego naše sadašnje, koje će se meriti novom, zlatnom merom, “čovečijom, koja je i anđelova” (Otkr. 21, 15, 17).

Gde će se nalaziti Novi Jerusalim, a gde jezero ognjeno, u Svetom Pismu se ne kaže. Nesumnjivo, da će im se nepogrešivo uputiti i vaskrsli pravednici i vaskrsli grešnici, nemajući potrebe u koordinatama ni našeg “gore”, ni našeg “dole”.

Iz knjige Patrijarha Pavla „Gde se nalaze raj i pakao“