PORUKE OD STARINA

Preci su nam u amanet ostavili brojne praznoverice koje se tiču običnih svakodnevnih situacija. U njih spadaju i narodna sujeverja o jelu i piću, gde se u formi „valja se“ ili „ne valja se“, prenose poruke o tome šta je poželjno, a šta nikako ne treba raditi pre, tokom ili posle obeda.

 

Sve generacije imale su priliku da čuju od svojih baka i deka šta je to što se valja raditi, a šta bi trebalo izbegavati, kako se ne bi izazvala loša sudbina i izbeglo svako zlo. Ovo su neke od narodnih praznoverica koje su se ustalile kod Srba i opstale do dana današnjeg.

narodna sujeverja o jelu

Ne valja se jesti tuđi zalogaj radi zdravlja.

Ne valja se jesti zaboravljeno jelo, jer će se posle često zaboravljati

Valja se trudnu ženu ponuditi jelom, koje se jede, radi deteta.

Ne valja se da deca jedu noge od kokoške jer će svakom kazivati sve što znaju.

Ne valja se da muško “zaobilazi” jelo, jer će ga posle zaobilaziti svaka sreća.

Ne valja se da žensko dete grebe bakrač s mlekom, jer će mu biti kiša na svadbi.

Ne valja se jesti iz zavezanog lonca, jer će onaj koji jede posle biti zavezan u govoru.

Ne valja se da deca jedu krila od kokoške, jer će da “polete visoko”.

Ne valja se nositi lonac u vreći ili torbi, jer će posle imati glamnjice* u žitu.

Valja se na Božić da se prvo omrsi žensko dete, pa će ovce jagnjiti ženske jaganjce.

Ne valja se gaziti po mrvama, jer posle neće roditi pšenica.

Valja se da bubreg i srce pojede jedan ili trojica.

Ne valja se da deca jedu slezinu i mozak, jer će biti zaboravna.

Valja se da ženska deca jedu onaj “perčin” pored rtenjače (kičme), da im poraste velika kosa.

Ne valja se piti odmah vode čim se donese sa izvora, već pričekati dok se ne “odmori”.

Ne valja se na izvoru piti voda posle sunčevog zalaska, a ako se baš mora piti, onda se valja prvo prebaciti nešto vode preko sebe pa onda piti.

Ne valja se za jelom se protezati, jer se jelo tako daje psu.

Ne valja se da trpeza ni trenutka bude bez hleba niti da niko ne sedi pored nje. U prvom slučaju sluti na sirotinju, a u drugom na utiranje toga doma.

Ne valja se ostaviti stolica posle jela da stoji na istom mestu gde je i pre bila.

Ne valja se za vreme jela niko da prede od ženskih, jer se tako zapreda ručak pa će posle boleti trbuh svakoga koji je za to vreme jeo.

Ako neko o jelu zaboravi svoj zalogaj hleba, pa uzme drugi, to znači da mu je neko od rodbine gladan.

Ako kome za jelom ispadne komad hleba ili ga greškom zgazi, valja se da ga podigne i poljubi, jer mu u protivnom ništa neće roditi, a to se smatra i za veliki greh.

Dete koje mnogo jede sluti na zlo da će ostati siroče ili da će nastupiti gladna godina.

Ne valja se mesiti hleb u petak, nedelju niti na praznik, jer može da se “osvečani”.

_____________________________________

*glamnjica je vrsta bolesti koja zahvata žitarice

Iz knjige Jovana Eredeljanovića “Srpska narodna jela i pića“