SVETA VODICA

Osvećena voda postaje „živa voda“, spasonosna i osvećujuća „voda života“, jer u sebi ima blagodat i silu Duha Svetoga. Ona silom Božijom zadobija „blagodat duhovnu i silu dejstvujuću“, dok van Trojičnog Boga, voda ostaje najobičniji element.

 

U Pravoslavnoj Crkvi postoji „malo“ i „veliko“ osvećenje vode. „Malo“ osvećenje vode se vrši veoma često, dok se „veliko“ osvećenje vrši prvenstveno na dan Bogojavljenja, ali i drugim prilikama. Osvećenje vode se vrši prizivom Duha Svetoga.

osvećena voda

Treba znati da se osvećenje vode ne vrši na magijski način, nego tu postoji i čovekovo slobodno saučestvovanje. Vernici u raznim prilikama uzimaju osvećenu vodu putem pijenja ili putem škropljenja. Na taj način oni primaju blagoslov raspetog i vaskrslog Sina Božijeg Isusa Hrista. Drugim rečima, osvećena voda ima daleko veći značaj nego što je to bio slučaj sa upotrebom vode prilikom pranja i očišćenja ljudi u drugim religijama.

„Voda posle priziva Svetoga Duha i Njegovog prisustva u istoj, nije više obična voda, nego je ona postala osvećena. Drugim rečima, ona je zadobila iskupiteljski značaj i osobinu, postala je „živa voda“, spasonosna, osvećujuća i životonosna – „voda života“, jer ima u sebi blagodat i silu Duha Svetoga – „silu osvećenja“, to jest, u njoj je prisutan sam Duh Sveti koji čini da voda postane sveta i spremna da osveti, presazda i usini one koji se u njoj krštavaju.

Tačno je, dakle, da postoji voda, ali sve je od blagodati Duha Svetoga, koji je „zalog života“. Drugačije rečeno, osvećena voda silom Božijom zadobija „blagodat duhovnu i silu dejstvujuću“, a van Trojičnog Boga voda ostaje najobičniji element (obična materija), i kao takva nemoćna da pruži čoveku bilo kakav duhovni preporod. Ali treba znati da „svu svoju „silu“ osvećena i „živa“ voda duguje svemoćnoj i čovekoljubivoj Svetoj Trojici. To je bio razlog da Kavasila poistovećuje „živu vodu“ (sr. Jn. 4, 10 14) sa slavom Božijom, a slava Božija je netvarna „svetlost“ u kojoj živi Bog (sr. Ps. 103, 2), odnosno, slava Božija se poistovećuje sa blagodaću Božijom. O tome svedoče Dela Apostolska. Prvomučenik Stefan „pun Duha Svetoga, pogleda na nebo i vidje slavu Božiju“ (Dap. 7, 56). Blagodat ili božanska energija pripada svima Trima Licima Svete Trojice i ljudima se daje trijadološki: od Oca kroz Sina u Duhu Svetom“.

O značaju vode, o njenoj simbolici i božanskoj blagodati koju osvećena voda ima, karakteristične su reči svetog Kirila Jerusalimskog: „Ako neko želi da sazna zašto baš preko vode daje blagodat, a ne preko nekog drugog elementa, neka uzme Sveto Pismo pa će mu biti jasno. Voda je nešto izuzetno veliko, i najbolje između četiri elementa sveta. Nebo je obitalište Anđela, a nebesa su od vode; zemlja je boravište ljudi, a ona je od vode; i pre svega šestodnevnog stvaranja onoga što je postalo, Duh Božiji nošaše se nad vodom (Post. 1, 2). Voda je početak sveta, a početak Jevanđelja je Jordan. Izrailj se kroz more oslobodio od faraona, a sloboda svetu od greha, daje se preko Krštenja u vodi Rečju Božijom (Ef. 5, 26). Tamo gde Bog sklapa savez sa nekim, tu je i voda. Posle Potopa, bi zaključen savez sa Nojem; Zavet Izrailju dođe sa gore Sinajske, ali posredstvom vode, vune crvene i isopa (Jevr. 9, 19)“.

Voda se dovodi u vezu sa početkom hrišćanskog života – sa Krštenjem; koristi se u svetoj Tajni Evharistije; sačinjava osnovni elemenat prilikom vršenja službi za osvećenje i blagosiljanje vascelog čoveka; pominje se u mnogim molitvama Pravoslavne Crkve.

Zapisao episkop niški Jovan