BORAC ZA HRISTA

Mladić, sveti Georgije pobedonosac, pobeđuje surovog i svemoćnog cara Dioklecijana, ali ne oružjem. On pobedu vojuje stradajući. Svojim mučeništvom sveti velikomučenik Georgije je pokazao i dokazao da je Isus Hrist jedini istiniti Bog naš.

 

Sveti velikomučenik Georgije, kog Srpska Pravoslavna Crkva obeležava i 16. novembra, sećajući se dana obnovljenja njegovog hrama, bio je vojnik od svojih dvadesetak godina, koji se odlikovao izuzetnim junaštvom.

sveti georgije pobedonosac

Ipak, mladi Georgije nije bio u saglasnosti sa Senatom, pa je caru Diokleciijanu u oči rekao:

“Ti goniš nevine ljude, goniš istinu!”

Car se zaprepastio.

“Kako može mlad vojvoda da to meni u oči kaže? Otkuda to tebi, Georgije?”, pitao ga je car.

“Otuda što Hristos jeste Večna Istina, a ja sam hrišćanin”, uzvratio mu je hrabri vojskovođa.

Car je naredio da mu se odmah sudi i da ga pogube. Stavili su ga na strašan točak, ispod kog su bili klinovi. Meso mu se razdvajalo, tako da su samo kosti ostale. Ipak, hrabri Georgije nije jauknuo, nego se u sebi molio Gospodu da mu On pomogne da izdrži muke. I tad, javi se Anđeo Gospodnji, zaustavi točak i skide ga sa točka i dade mu telo. Car Dioklecijan se zaprepasti, ali u svom bezumlju nije hteo da se pokloni tom strašnom čudu, tom neobičnom svedočanstvu, već u besu naredi da i dalje muče Svetog Georgija. Tadašnji vračari predložiše caru da se Georgiju da najstrašniji otrov. Car dopusti vračaru sa najstrašnijim otrovima, koji mu reče:

“Ovo je nešto najjače, ovo će njega savladati.”

Sveti Georgije se prekrsti i pomoli Gospodu, popi prvi otrov, ali ništa mu ne bi. Tada vračar dade drugi strašni otrov, i reče:

“Ako ovaj otrov ne otruje Georgija, ja ću postati hrišćanin.”

Popio je Sveti Georgije i taj strašni otrov, ali nije mu bilo ništa. Vračar pade pred noge Svetitelju i poverova u Hrista.

Besan car naredi da se Sveti Georgije baci u živi kreč. Tri dana proveo je u jami živog negašenog kreča, pa kada trećeg dana bezumni car naredi da izvade leš Svetog Georgija, oni ga tamo nađoše živog. Tada car nije znao šta da radi, pa naredi da ga i dalje muče.

Jedan od sluga reče:

“Care, ovi hrišćani uče da njihov Hristos vaskrsava mrtve. Evo, u blizini je jedan grob, neka dokaže istinitost svoje vere.”

Car naredi Svetom Georgiju da to učini, a on, pomolivši se u sebi Gospodu, reče:

“Gospode moj, ako je volja tvoja učiniću to!”

I odoše na grob, dok se Sveti Georgije molio Gospodu da pokaže neznabošcima tu silu svoju. On viknu mrtvaca iz groba, a on se diže i ožive. Car i dalje ostade ljut i besan na Svetog Georgija, dok se njegova žena, carica Aleksandra, proglasi hrišćankom. I kad je car poslao Svetog Georgija na pogubljenje da mu odseku glavu, poslali su i nju, koja se usrdno molila Gospodu Hristu za Georgija. Car je video da nema značaja da ga pogubi, te naredi da mu odseku glavu.

Ovako je Sveti Georgije pobedio trpeći i stradajući za Gospoda. Opet je posvedočio veliku božansku istinu da sledbenici Isusa Hrista treba da idu kao ovce među vukove. „Šaljem vas kao ovce među vukove. Mrtve vaskrsavajte, bolesne isceljujte, sve trpite za ime Moje“ (Mt. 10, 16; 10, 8). Zaista, sveti velikomučenik Georgije je najbolji primer toga da podnositi stradanja i nositi krst Gospoda Isusa Hrista nije teško.