TELO JE ORUĐE GLAVE

Razmišljanje najvećeg ruskog verskog prosvetitelja o tome kako hrišćani treba sve da čine po volji Isusovoj. „Hristos je glava, a njegovi sledbenici telo i sve što delovi tela čine, to se glavi pripisuje“, kaže Sveti Tihon Zadonski.

 

Svetitelj i teolog Tihon Zadonski bio je episkop Voronješki i najveći ruski pravoslavni prosvetitelj 18. veka, a ovde govori o odnosu Isusa Hrista i hrišćana kao o odnosu glave i tela.

hristos je glava

Što su glava i telo među sobom, to su Hristos i hrišćani. Telo je s glavom sjedinjeno, tako su hrišćani sa Hristom duhovno sjedinjeni. Glava upravlja telom, tako Hristos upravlja svojim duhovnim telom ili svojom svetom Crkvom. Glava promišlja o koristi i zdravlju celog tela, tako Hristos promišlja o koristi i spasenju Crkve svoje ili vernih. Što glava zamisli i hoće, to udovi telesni i čine: ruke čine što glava hoće, noge idu kuda glava hoće; bez volje glave nikada ud ne čini ništa. Tako hrišćani treba sve da čine po volji Hristovoj, to jest što On hoće.

Svi telesni udovi povinuju se glavi, tako hrišćani treba da se povinuju Hristu. Kad glava strada, njoj i svi telesni udovi saosećaju. Tako i hrišćani u ovom svetu treba da postradaju sa Hristom, da sa Njim budu ismejani i vređani; jednom rečju, da sa Hristom nose krst svoj i za Njim idu. Kad se glava proslavlja onda se i telesni udovi istoj slavi pridružuju. Tako će se sa proslavljenim Hristom i Njegovi duhovni udovi – hrišćani proslaviti u carstvu Njegovom.

Telesni udovi su oruđa glave, jer glava sve čini, ali kroz svoje udove; tako su hrišćani oruđa glave – Hrista, koji kroz njih dobra dela čini. Što udovi dobra čine, to se glavi pripisuje; tako treba sve Hristu pripisivati što hrišćani dobro čine. Kad glavu ko bije, onda je ruke zaštićuju i brane, da ne bi bila povređena, tako kad Hrista hule i sramote, dužni su hrišćani da ustanu u zaštitu Njegovog imena i slave, ma i sami za to postradali. Od glave sve telesno blaženstvo zavisi; tako sve blaženstvo hrišćana od Hrista zavisi.

Kad telo ili neki ud njegov strada, onda saoseća i glava; tako kad hrišćani stradaju, sa njima strada i Hristos. Što se kakvom telesnom udu čini, to i glava sebi uračunava; tako što se čini hrišćanima, to i Hristos Sebi uračunava. Uvrede ili neko zlo čini li se hrišćaninu? Sve se ovo samom Hristu čini. Goni li se hrišćanin, ismeva, vređa, ukorava? Sve se ovo samog Hrista tiče. Čini li se kakvo dobročinstvo hrišćaninu? To Hristos Sebi uračunava. „Kad učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste… Kad ne učiniste jednom od ove moje male braće, ni meni ne učiniste“ (Mat. 25,40,45).