ŽIVOT MAJKE BOŽJE JE PRIMER SVIMA

Jedan od 12 velikih hrišćanskih praznika, a svakako jedan od najlepših praznika posvećenih Bogorodici, jeste praznik Vavedenje, koji predstavlja ulazak Majke Božije u starozavetni Hram. Crkva ga obeležava 4. decembra, kao sećanje na ovaj veliki dan u životu Presvete Bogorodice.

 

Uvođenje trogodišnje devojčice u Jerusalimski Hram, od strane njenih roditelja Joakima i Ane, jedan je od najlepših motiva u hrišćanstvu.

vavedenje

Vavedenje Presvete Bogorodice, Studenica XIV vek

Kako je jedan teolog odlično primetio, Božićni post postavljen je tako da na njegovom početku i na njegovom kraju stoji po jedno malo dete. Na početku Božićnog posta stoji mala devojčica Bogorodica koja ulazi u Hram, a na kraju Božićnog posta čeka nas Bogomladenac Hristos koji se rađa u Vitlejemskoj pećini.

Na početku i na kraju – dete je kao podsećanje naše duše na činjenicu da Bog uzima sve u obzir kada spasava ljude i čovečanstvo. Zato je u hrišćanskom učenju, Bogorodica i prikazana ne kao neka žena izvan zemlje i izvan vremena koja je nedostupna našem iskustvu, već kao jedna od nas, kao ona koja je bila malo dete, koje su uzeli za ruku i uveli u hram.

Kada je navršila tri godine, roditelji su je po obećanju odveli u sveti Hram Jerusalimski. Doputovali su iz Nazareta sa srodnicima i svečano je uveli u Hram Božji da ispune svoj zavet koji su dali, da će ukoliko budu imali poroda, dete predati crkvi. Sveti prvosveštenik Zaharije, inače otac Svetog Jovana Preteče, primio je Mariju i uveo je u sveti Hram, tačnije u najsvetiji deo toga Hrama, te Svetinje nad svetinjama, iako u taj deo niko nije smeo da ulazi osim Prvosveštenika, i to samo jedanput godišnje.

Praznik Vavedenje je praznik ulaska Bogorodice u Hram, ali ne kao njegove posetiteljke, već Ona ulazi u to mesto kao neko ko će nositi Boga u sebi. Ovim ulaskom u starozavetni Hram, Bogorodica pokazuje da je ona i sama postala starozavetni Hram, zapravo veća od Svetinje na svetinjama i tako joj i pevamo u crkvenim pesmama: „Ti koja si veća od Svetinje na svetinjama“.

Pri Hramu Jerusalimskom, Bogorodica je živela do svoje 12. godine. Tamo je provodila dane u molitvama, postu, čitanju Svetog Pisma, u predenju i ručnim radovima. Tako radeći i tako živeći punih devet godina, Ona je osvetila svoju dušu, srce i biće. Zato je Presveta Bogorodica iznad svih Heruvima i Serafima po čistoti, po bezgrešnosti bića i po svetosti. Sveto vaspitanje u Hramu je Presvetu Bogorodicu pretvorilo u Živi Hram Božiji.

Druga, veoma važna simbolika vezana za praznik Vavedenje, jeste ta da Bogorodica ulaskom u starozavetni Hram, istovremeno i prekida i ispunjava starozavetnu istoriju.

Cela starozavetna istorija slivala se oko Jerusalima i oko ovog Hrama. Ma gde da su se Jevreji nalazili – u Rimu, Vavilonu ili Aleksandriji – oni su davali prilog za Jerusalimski Hram i trudili su se da, makar jednom u životu, gde god da su bili i kakve god funkcije da su obavljali, da dođu u Hram na poklonjenje i molitvu.

Starozavetni Hram je čuvao Kovčeg Zaveta (deset tablica sa Sinaja, Aronov štap i jednu posudu sa ostacima nebeske hrane), a Bogorodica je u sebi nosila samoga Isusa Hrista – veću Svetinju od ove koji su Jevreji čuvali.

Zbog svega ovoga, Vavedenje je veliki hrišćanski Praznik, koji je uvek proslavljan još od davnina. On nam ukazuje na glavnu našu dužnost i odgovara nam na pitanje: Ko je pravi vaspitač u ovome svetu i učitelj ovoga sveta? Gospod Isus Hrist je jedini vaspitač ovoga sveta, a kraj njega i njegova Presveta Majka.

Ona je glavna vaspitačica ljudskog rada, jer je na sebi pokazala šta je to savršeno ljudsko biće, pa je zbog toga i primer i ugled svima nama. Zato je Ona naša nastavnica, glavna i večna Vaspitačica, koja nas vodi iz vrline u vrlinu, iz jedne svete evanđelske vrline u drugu svetu evanđelsku vrlinu, iz vere u ljubav, iz ljubavi u nadu, iz nade u molitvu, iz molitve u post, iz posta u milosrđe…