JEDNA DRUGAČIJE ZAMIŠLJENA PRIČA

Mi smo predaleko jedno od drugog, i to ne samo zato što se budimo na različitim krajevima planete. Naša razmišljanja, stavovi i principi mnogo su dalje od tih kilometara koji su među nama.

zamišljena priča

Moj dragi prijatelju,

Pišem ti jer moram da ti kažem sve što mi je na duši. Jednostavno ne mogu da odem tek tako, a da ne kažem ono što mislim, osećam i želim da kažem. Naša priča se završila pre nego što je uopšte i počela. No, tako je najbolje. Ništa što se između nas desilo nije trebalo da se desi. Ne kajem se. Ali žalim za onim sto nisam primarno želela. A tako je dobro počelo…

Taj dan, kada sam te upoznala, i razmenila kontakt s tobom nisam ni razmišljala o posledicama koje bi se mogle dogoditi. Moja priroda je tajanstvena, iako si ti bio posve otvoren. Ne možeš da me kriviš. Najbitniju stvar o meni si znao: znao si za moju ljubav prema slobodi. Dani i dani naših prepiski i razgovora tekli su tako lepo. Bilo je nešto u tim ispisanim redovima, u tim noćnim pričama koje su znale da traju do ranih jutarnjih sati. U tim hladnim danima pružio si mi deo strasti koji sam veoma živo osećala. Bila sam gotovo sigurna da bih sa tobom mogla da imam posebnu nit koja nas veže, ali bojala sam se da ćeš se ti previše vezati za mene. Žao mi je što sam tako hladna. Stvari jednostavno ne dopiru do mog srca tako lako. Mnome vlada strast, i veruj mi, ja najbolje znam koliko to boli. Mislim da sam negde, u nekom delu svog života usput izgubila svoje srce. Možda će ga neko nekada naći i načiniti da ono, tako okamenjeno, omekša na erupciji emocija. Možda ću jednom osetiti tu sreću, to lupanje srca, taj budalast osećaj, koji mi je za sada stran.

Moj karakter sigurno nije savršen, ali nije ni toliko loš. Moja namera nije bila da te povredim na bilo koji način, a od samog početka smo znali da će svrha naše povezanosti sama po sebi da bude ispunjena. Mi smo predaleko jedno od drugog, i to ne samo zato što se budimo na različitim krajevima planete. Naša razmišljanja, stavovi i principi mnogo su dalje od tih kilometara koji su među nama. Veruj mi, trudila sam se da samu sebe uverim u tvoje argumente zašto bi trebalo da se vidimo, ali ipak moj razlog je toliko tvrdoglav. Ne bih mogla da dopustim da mi se približiš više nego što bi trebalo. Jer, ja nemam šta da izgubim, a ti bi dobio, ali bi ujedno i izgubio. Izgubio bi svoje vreme. A vreme je, moj prijatelju, dragoceno!

Kada pomislim koliko kratko sam imala zadovoljstvo poznavati te, u meni se pomešaju osećaji i tuge i radosti. Nedostaješ mi! Želim te kao osobu uz sebe, a ti si rekao da je to nešto najgore što sam mogla da ti kažem. Verujem da jeste i iskreno se nadam da ćemo za koju godinu biti u mogućnosti da razgovaramo normalno.

Želim da ti obećam sledeće: kada budem ponovo kročila na tlo tog predivnog kontinenta, potražiću te! Bilo bi mi zadovoljstvo da se sa tobom prisetim nekih starih uspomena koje smo zajedno stvorili. Tiho ću čekati taj momenat…

Autor: Jovana Rajak