SAVETI SVETOGORSKOG MONAHA

Nikodim Agiorit (Svetogorac) bio je hilandarski monah, bogoslov i svetitelj pravoslavne crkve, koji je živeo u 18. veku. Ovde nas savetuje kako upravljati mislima i određenim životnim prilikama.

 

Ako hoćeš da napreduješ u vrlini bez zaustavljanja, treba dobro da paziš i nikako da ne dozvoliš da ti isklizne iz ruku nešto što ti može dati povod da učiniš dobro. Zato ne postupaju dobro oni koji na putu dobrodetelji po svaku cenu izbegavaju teškoće, koje bi baš mogle da im posluže na dobro.

nikodim agiorit

Na primer, ako želiš da stekneš trpljenje ne bi trebalo da izbegavaš one ljude i poslove i prilike koje te najvećma izvode iz strpljenja. Naprotiv, predusreći ih rado, i odluči da ćeš trpeti neprijatnost, samo se pripremi da je podneseš s nepokolebljivim spokojstvom duha. Ako budeš drukčije postupao, nikada nećeš steći trpljenje.

Isto tako treba da se odnosiš prema poslu koji ti se ne dopada, ili sam po sebi, ili zato što ti ga nameće čovek koga ne voliš, ili zato što te odvlači od posla koji se tebi dopada. Ne bi trebalo da se uklanjaš od njega, nego, naprotiv, da mu pristupiš da ga radiš i uradiš kao da ti je najprijatniji posao i da ne bežiš od uznemirenja duše koje će ti on doneti, niti da pomišljaš kako bi bio savršeno miran da toga posla nije. Inače, nećeš se nikada naučiti kako da podnosiš neprijatnosti koje će na tebe naići, a nećeš imati ni pravog mira koji želiš, ako iz ugađanja sebi bežiš od takvih slučajeva, jer savršeni mir ne živi u srcima onih koji ugađaju sebi.

Isto ti to savetujem da činiš i s mislima koje te po koji put napadaju i zbunjuju, na primer, kad se sećaš na ljudske nepravde i na što slično. Ne progoni te misli i ne ugušuj ih dok ne odu same zbog trpljenja s kojim ih podnosiš. Neka te smućuju i muče, one će te ujedno učiti strpljivom podnošenju neprijatnosti uopšte. Ko ti bude o tome govorio drukčije i savetovao da je bolje bežati od takvog slučajnog nespokojstva, taj ti savetuje da prestaneš težiti dobrotelji koju se trudiš da stekneš.

Istina je da novi vojnik koji nije iskusan u borbi bolje čini kada beži od prilika koje mogu da ga zbune, nego kada im se izlaže i kada se bori protiv njih. Ipak, ni on ne treba uvek da beži nego da postupa pažljivo i oprezno: ponekad da primi borbu, a ponekad da i ne obraća pažnju na to iskušenje. Samo u odnosu prema telesnoj strasti nije umesno tako postupati; tu beži od svih slučajeva koje je mogu raspaliti zbog njene neukrotljivosti i lukave podmuklosti zlog duha, koji ume pokrenuti pohotu da pošto-poto traži zadovoljenje.

Iz knjige “Nevidljiva borba” Svetog Nikodima Agiorita