TIŠINE

tišine

Ne uzbuđuje nas više
Nedorečje,
Premili moj!
Tajna naših tišina
Poznata je k’o dan,
I dok ti pitoma
Na grudima ležim,
Zaželim
Da iznova padaš u meni,
Ali već si pao do dna!

Nekad je u nama
Treptala tišina
I trnci iščekivanja
Pričali za nas,
A reč, kad bi potvrdila
Nagoveštaja draž,
Svaka nas je u srce
K’o zemljotres pogodila!

Sada smo staze
Utabali glatko,
Prikovani životom
Jedno uz drugo,
Čak i onda
Kad nam pod nogama
Puca tlo,
Sa tobom znam dokle se pada,
Znam kada je dno.

Ako su so i more
U jedno sliti,
Samo je tvoja strast
Ravna meni,
Pa i kad je more
Do gorčine slano
Iz tvojih ga je dlanova
Lako piti.

I dok zadivljeno gledam
Kako si od života veći,
Pitam se kuda nas on vodi –
U sanjanje burno
Ili u tišine još tiše,
Ali jedno po udahu znam:
Dok tvoju ruku držim,
Osećam se sigurno.