SEZONA LOVA

sezona lova

Petlove kreste stoje u stroju
napupele broje promrzle tetive
jezik mi sasečen u pčelinjem roju
kad još ono nisam znala
da l’ ste meni žive

Sat je na vetru, to skazaljka nije,
ali leluja, čuje se šum nemuštog zova
Možda je guja i rosu u zdravlje pije
smeje se što je mala muka čovekova

Smešno joj je kad se žanje reč iz blata
pa poliže plamen bola, baršun, brokat
i u zlato obojeno fazanovo iz inata perje
smešno joj je sujeverje,
što na kući imam vrata

Da l’ ste žive da ulovim samu sebe
da bi njima lakše bilo i u nedra da vas
stavim jer vas volim
i nahranim gomoljike što se cere
smehom što me dere dok ja pasem
šaku soli

I krape iz Skadra pričaju
sa mnom u koferu mome
i to su reči, mada se ćute,
znaju da slome
i kao taliri zveče i vrede,
vraćam se rode
poganog jezika jer ste mi žive
i još mi nisu sva mrtva slova
Svaki je dremež sezona lova