U MOME GRADU
U mome gradu u dolini
Samotna moja draga živi.
Nad mrtvim krajem u tišini
Oblaci mile bledi, sivi.
Oblaci mile. Varoš ćuti,
S crkava belih retko zvoni.
Tu leže snovi utrnuti
I zaborav se dalek roni.
I tiho sviću zore rane,
I dovek setno veče pada
Na belu varoš i jablane,
Na život moga tužnog grada.
U mome gradu u dolini
Samotna moja draga živi.
Prolaze dani u tišini,
Prolaze dani bledi, sivi.
S večeri često ona sama,
Oblaci rujni kad se zlate
I u zemljanim saksijama
Na prozoru joj ruže cvate,
S večeri sedi ona bleda,
Mirna k’o zalaz prazna dana,
I zaljubljeno dugo gleda
Suton i dugi niz jablana.
Jablani ćute. Šumi reka.
I polumračan vetar dune.
Oh, šta li misli, šta li čeka,
Što se suze k’o biser krune!
U mome‘gradu u dolini
Samotna moja draga živi.
Nad mrtvim krajem u tišini
Oblaci mile bledi, sivi.