STRANI JEZIK – JEZIK KULTURE

Da li ste znali da u Italiji ne smete da naručujete kapućino popodne? Ili da je ono što Amerikanci smatraju pastom, nepoznanica i u samoj Italiji?

 

Da li znate da razlikujete autentično od onog nametnutog potražnjom od strane turista i prilagođavanju njihovim ukusima?

Kada god negde idete, nije zgoreg upoznati se sa makar nekim osnovnim frazama, bazičnim aspektima kulture ili najčešćim greškama koje stranci u tim zemljama prave.

Upravo zato škole stranih jezika u Beogradu nude ne samo kurseve jezika, već i druženja, savete, usmerenja, iskustva, vreme sa ljudima iz država čiji jezik se uči. Upravo zato je važno kada se upoznajete sa kulturom nekog naroda da se upoznate i sa njihovom literaturom, piscima, kinematografijom, umetnošću, a naročito muzikom. U svim tim formama ljudskog izraza postoji nešto esencijalno što hvata samu suštinu jednog podneblja, njihovih interesovanja i pogleda na život.

Najviše ćete naučiti iz priče vašeg profesora, njegovih pitanja, pojašnjenja. Najviše ćete saznati iz njegovih interpretacija lekcija i primera iz života.

Često sam se susretala sa takozvanim tutorima koji su nudili vrhunske brze kurseve, naizgled, ali iza njih bi se vrlo brzo pokazao manjak realnih izraza, govornih, aktuelnih. Problem onda nastaje kada zapravo pokušate da jezik upotrebite, a takozvani ,,native speaker“ vas gleda belo i ne razume šta ste hteli da kažete. Jezik je takav prosto. Živa stvar. On zahteva komunikaciju. A vaša prva komunikacija jeste osoba sa kojom ste u učionici. Ona je vaš prozor i ona vas usmerava, vaš pogled, sluh i misli ka onome što je važno, što će pomoći, ubrzati i pospešiti vaš napredak.

A onda, kada se konačno nađete u situaciji u kojoj možete da polemišete na stranom jeziku, da iskažete svoje stavove, da saznate nešto novo, drugačije, bolje, steknete novi uvid, novu sliku, oslikanu upravo onako kako ona realno izgleda, u duhu u kom nastaje, u kontekstu u kom treba, u izrazu koji je prirodan…u toj situaciji, tada, ne postoji reč da se opiše dimenzija koja se otvara i na jedan spontan, ali vrednim radom omogućen način, mi osvajamo nove svetove, van nas i u nama.

Svaki jezik nije samo jezik, koliko je bogatstvo. Sve te nove reči i rečenice, te melodije i izrazi, ti stihovi i izreke, poslovice, mudrosti koje svaki od njih nosi…bude nas i uče da koliko god bili razičiti, negde suštinski smo isti.

Srž svakog jezika jeste da prenese ono neuhvatljivo u jednoj opipljivoj audio-vizuelnoj formi, reči, napisanoj ili izgovorenoj. A srž komunikacije je da se razumemo.

A toliko smo često skloni da to zaboravljamo.

Da se razumemo. Da se slušamo.

Tek kada utišamo sebe, čujemo svet. A svet je toliko prelep i treba mu se prepustiti. Jedan jezik po jedan. Da, treba vremena, treba naći pouzdanog partnera u tom učenju jezika, treba izdvojiti večeri i dane, okružiti se novim kulturama, ali u tome je sva lepota. U stvaranju novog sveta oko nas i za nas.

Zato krenite.

Osvajajte svet.

I osvojite iznova i iznova sebe.