TARANTINOVO REMEK-DELO

“Petparačke priče” smatraju se najboljim filmom iz opusa cenjenog američkog reditelja Kventina Tarantina. Film je svetlost dana ugledao 1994. godine i gotovo odmah postao kultno umetničko delo svetske kinematografije 20. veka.

 

Ova autentična, mračna komedija ostvarila je ogroman uticaj na pop kulturu, postavši jedan od najprepoznatljivijih filmova u istoriji sedme umetnosti.

petparačke priče

Replike i scene iz ovog filma su od samog nastanka ušle u široku upotrebu širom sveta, ali u vezi sa njim postoje i neke manje poznate činjenice, zanimljive skoro koliko i “Petparačke priče”.

Najmanje šest intrigantnih i podataka moguće je navesti o ovom filmskom remek-delu.

Koštao malo u odnosu na zaradu

Za holivudsku filmsku industriju je 1994. godina bila izuzetno plodna. Ovo je bila godina kada su nastali istinski blokbasteri kao što su “Forest Gamp”, “Bekstvo iz Šošenka”, “Istinite laži”, “Brzina”, “Rođene ubice” i “Profesionalac”. Među njih, sasvim neočekivano svrstao se i film “Petparačke priče”, koji je na taj način postao pravi dragulj moderne kinematografije. U poređenju sa pomenutim filmovima, Kventin Tarantino je u svoje ostvarenje uložio “samo” 8,5 miliona dolara, dok je dodatnih 10 miliona potrošeno u marketinške svrhe. Zarada od projekcije filma širom sveta premašila je fantastičnih 200 miliona dolara, čime je postao jedan od najisplativijih filmova te 1994. godine.

Scena sa adrenalinskom injekcijom obrnuta u post-produkciji

Jedna od najšokantnijih scena u filmu je ona kada Džon Travolta ubrizgava injekciju adrenalina direktno u srce Ume Turman. Tada mladi i još nedovoljno afirmisani Tarantino želeo je da scena izgleda što je moguće realnije i to je postigao. Scena je snimljena tako što je Travolta izvukao iglu sa špricem iz grudi Turmanove, pa je sve to u post-produkciji vraćeno unazad, kako bi što vernije bio dočaran njegov zamah sa injekcijom ka njenom srcu. Mora se priznati da je ovo bio prilično hrabar potez velikog reditelja.

Optuživan za veličanje upotrebe droge

U vreme kada se Bob Dol kandidovao za američkog predsednika, u okviru svoje kampanje posetio je jednu srednju školu u Kaliforniji, gde je pred oko hiljadu učenika govorio o zloupotrebi psihoaktivnih susptanci. U tom svom govoru, Dol je posebno pomenuo filmove “Trejnspoting” i “Petparačke priče” kao najočiglednija dela sedme umetnosti u kojima se propagira i veliča upotreba droge. Tarantino je kao reditelj bio uvređen time što se njegov film našao u ovoj “prozivci”, navodeći da senator Dol nikada zapravo nije ni pogledao “Petparačke priče”. U filmu se prikazuje da lik kojeg tumači Uma Turman skoro umire od predoziranja heroinom, što je sasvim suprotno od Dolove optužbe. Slavni reditelj je od Boba Dola zahtevao da se javno izvini onda kada pogleda film.

Glavna uloga bila namenjena drugom glumcu

Lik koji tumači Džon Travolta u ovom filmu zove se Vinsent Vega i prvobitno je bio namenjen glumcu Majklu Medsenu. Tarantino i Medsen već su ranije sarađivali u filmu “Ulični psi”, tako da je reditelj želeo ponovnu saradnju sa ovim glumcem. Međutim, Medsen je odbio ulogu pod izgovorom da želi da igra lik Vajata Erpa u jednom drugom filmu koji se snimao te iste godine. Producent filma je izrazio želju da se uloga dodeli Danijelu Dej-Luisu, koji je za nju već počeo da se priprema. Poznat po tome što temeljno sprovodi “ulaženje u ulogu”, Dej-Luis je vrlo brzo odbačen kao opcija, a sam Tarantino izabrao je Džona Travoltu, eliminišući usput i Šon Pena i Vilijama Harta koji su se takođe nalazili na širokoj listi kandidata. Nema sumnje da je ova uloga dala novi impuls Travoltinoj karijeri, dok je Tarantinu bilo potrebno nekoliko godina da Medsenu oprosti odbijanje uloge.

Semjuel L. Džekson dobio ulogu “na silu”

Uloga Džulsa Vinfilda bila je planirana za Semjuela L. Džeksona, ali je nakon briljantne audicije reditelj izabrao Pola Kalderona. Kada je Džekson to otkrio, brže-bolje je odleteo za Los Anđeles i odmah otišao na audiciju. Legenda kaže da je glumac došao gladan, ali je sa sobom doneo hamburger i sok. U studiju mu se desila neprijatna situacija jer ga je producent pomešao sa drugim glumcem Lorensom Fišburnom, što je razbesnelo čuvenog umetnika. Semjuel je ljutito ušao u prostoriju u kojoj je sedeo Tarantino, a kada je reditelj video zastrašujuće lice glumca sa hamburgerom i sokom u rukama, odmah mu je dodelio ulogu! Planirani Kalderon angažovan je za manju rolu.

Odbijanje Meta Dilona razljutilo Tarantina

Za ulogu boksera Bača Kulidža Kventin Tarantino je imao na umu Brusa Villisa još od nastanka ideje za “Petparačke priče”. Vilis je želeo ovu ulogu, ali došlo je do problema jer je uloga bila ranije obećana Metu Dilonu. Kada je Tarantino poslao scenario Dilonu, glumac je rekao da mu se dopada, ali da mu treba malo vremena da razmisli o njemu. Ovo je razljutilo Tarantina, jer je odmah želeo da zna da li će Met prihvatiti ulogu. Reditelj nije časio časa i odmah je Vilisu dodelio ulogu bokserskog veterana Bača. Ispostavilo se da je ovaj izbor bio pravi, jer je angažovanje Brusa Vilisa donelo ekspresnu zaradu. Zbog njegove slave, producenti su prodali međunarodna prava na film za 11 miliona dolara pre nego što je on pušten u bioskope. Kako su troškovi filma iznosili 8,5 miliona dolara, Vilis je ovom ostvarenju doneo instantni profit.