RAĐA U NAMA SMIRENJE

Istinska hrišćanska poslušnost ne gleda da li je teško ili lako što se zapoveda, nego za svaku zapovest, gotovim sebe pokazuje, znajući da Bog od nas ništa za sebe ne traži, nego sve što zahteva to je za naše večno dobro.

 

„Poslušnost je odricanje od svoje duše, koje se ispoljava u telesnim dejstvima… To je vršenje dužnosti bez ispitivanja. To je dobrovoljna smrt, život bez radoznalosti… Poslušnost je grob volje, a uskrsnuće smernosti. Poslušnik, kao da je mrtav, ne odgovara niti razmišlja, bilo da se radi o dobrim stvarima ili o nečemu što izgleda zlo, jer će za sve odgovarati onaj koji je pobožno umrtvio njegovu dušu…“ Ovako je o poslušnosti govorio sveti Jovan Lestvičnik.

poslušnost

Poslušnost prema Bogu – prva dobrodetelj

Poslušnost je prva, uvodna dobrodetelj. Ona odbacuje razmetljivost i rađa u nama smirenje. Zbog toga je ona dver ljubavi prema Hristu Bogu… Odbacivši poslušnost, Adam je pao u dubinu pakla. A Gospod, zavolevši poslušnost, zbog plana našeg spasenja, bio je poslušan Ocu svome čak do krsta i smrti (Flp. 2,8), … da bi svojom poslušnošću zagladio krivicu ljudske neposlušnosti i one koji žive u poslušnosti uzdigao u večni život. Zato oni koji se upuštaju u borbu sa đavolovom gordošću pre svega treba da revnuju za ovu dobrodetelj, i ona, prethodeći, pokazaće im sve staze dobrodetelji (Diadoh).

Poslušnost koju je hrišćanin dužan da pokazuje prema svome Bogu sastoji se u tome, što se on stara da u svemu svoju volju potčini volji Božjoj, i sve što Bog zapoveda rado da popunjava, i ne gleda da li je to svetu ili telu njegovom ugodno, nego da je ugodno Bogu… Istinska poslušnost ne gleda da li je teško ili lako što se zapoveda, nego za svaku zapovest, ma kakva ona bila, gotovim sebe pokazuje, znajući da Bog od nas ništa za sebe ne traži, nego sve što zahteva to je za naše večno dobro. Zato istinski poslušnik predaje srce svoje u poslušnost Bogu, govoreći sa prorokom: Gotovo je srce moje, Bože (Ps. 107,1).

Razlozi u prilog poslušnosti

Na poslušnost nas pobuđuju sledeći razlozi:

1. Dobrota Božja koja nas je iz nebića privela u biće (postojanje). Bog je naš Otac i Gospodar.

2. Njegova ljubav prema nama pokazana preko Sina svoga Isusa Hrista (sravni Jn. 3,16).

3. Poslušnost je naša dužnost prema Bogu, našem Tvorcu i najvećem Dobrotvoru, i njome Mu svoju veru iskazujemo i ljubav i zahvalnost odajemo…

4. Poslušnošću se izbavljamo od večne smrti u paklu i zadobijamo večni život (Tihon Zadonski).

Poslušnost ocu duhovnom

Budi poslušan svom ocu duhovnom i u tebi će obitavati strah Božji.

Ne budi neposlušan, inače ćeš postati oruđe i sasud svih zala… (Antonije Veliki).

Blago monaha je poslušnost. Ko stekne poslušnost biće uslišen pred Bogom i slobodno će stati pred Raspetoga za nas, koji je bio poslušan Ocu svome nebeskom do smrti na krstu (ava Iperhije).

Starci su rekli: Bog ništa tako ne zahteva od početnika u monaštvu, kao podvig poslušnosti (Nepoznati).

Moć poslušnosti

Koliko je moć poslušnosti i značaj njenog ploda govori i sledeća legenda. Da iskuša svoga novog učenika Jovana Kolova koliko je poslušan, ava Pamvo pobode u zemlju suvo drvo i naredi Jovanu da ga svakog dana zaliva vedrom vode, sve dok ono ne donese plod. Izvor vode bio je udaljen pola dana hoda. Po vodu je trebalo poći izjutra i vratiti se pred mrak. Pune tri godine Jovan je obavljao poverenu mu dužnost tačno i uredno. Po isteku treće godine, suvo drvo je listalo, cvetalo i plod donelo. Starac Pamvo ubrao je plod, odneo u crkvu i rekao braći: Priđite da okusite plod poslušnosti.