JEDNOME KOJI PIŠE LAKO I MNOGO

jednome koji piše

Tebe mnogo hvale i stil tvoj;
Kritičari mnogi istupiše pera.
Ne znajuć’ u koji da te metnu soj.

Kažu da pišeš lako i tečno;
Da ti je stil mekan i lak kao para;
I da će tvoja dela živeti večno.

Sumnjam! – jer znam da je
Donekle samo dugovečna stena,
A laka para znam koliko traje.

Kažu, otkrio si u majci prirodi
Lepote mnoge: na primer kako se
Crveni zapad kad sunce zahodi;

Ili kako je savršeno beo
Sneg, i kako je zimi mnogo zima
I kako je tužan „cvetak uveo“;

Ili kako ti je na um palo
Da zavoliš jednu crnooku devu.
I od ljubavi ti srce zadrhtalo.

I tako dalje, sve isto izreda…
Ali, brajko, mi to i suviše znamo
Što nam tvoja muza slatko pripoveda.

Zato, ako ništa ne znaš reći bolje,
Moli svoju muzu nek umukne malo,
Pa idi u polje
Ako nemaš leba,
Mesto pera uzmi volove i ralo.

1916.