BOGA SE BOJTE, CARA POŠTUJTE!

U “Spisima Svetoga Save i Stevana Prvovenčanog” ostala je zapisana pouka Stefana Nemanje sinovima Vukanu i Stefanu, koji im, između ostalog, roditeljski poručuje da je blažen onaj čovek koji je našao premudrost.

 

Sinovi, ne zaboravljajte mojih zakona, a srce vaše neka čuva reči moje, a dužina života i godine života i sveta dodaće vam se. Milostinja i vera neka vas ne ostavljaju. privežite ih o svoj vrat i napišite (ih) na tablici srdaca svojih, i naći ćete blagodat. I pomišljajte dobro pred Bogom i ljudima. Uzdajte se svim srcem u Boga, a ne veličajte se svojom premudrošću.

pouka stefana nemanje

U svima putevima svojim znajte da vaši putevi (treba da) budu pravi i noga vaša neće se spoticati. Ne budite mudri za sebe, a bojte se Gospoda i uklonite se od svakoga zla, tada će telo vaše imati isceljenje i kosti vaše odmor. Poštujte Gospoda od svojih pravednih trudova i dajte mu prvine od svojih pravednih plodova, da bi se ispunile žitnice vaše mnoštvom pšenice, a pivnice vaše vino točile. Sinovi, ne gubite snage u kazni Gospodnjoj, niti klonite obličavani od njega. Jer Gospod kara onoga koga ljubi, a bije svakoga sina koga prima. Blažen je čovek koji je našao premudrost i onaj smrtni, koji je video razum. Jer bolje je nju kupovati (premudrost), nego (imati) riznicu zlata i srebra; a skuplja je od dragocenoga kamenja; njoj se ne protivi ništa lukavo, a slatka je svima koji joj se približuju. Svaka (druga) dragocenost nedostojna je, jer dužina života i godine života su u njezinoj desnici, a u levici njezinoj je bogatstvo i slava. Iz usta njezinih izlazi pravda, a zakon i milost nosi na jeziku. Putevi njezini su putevi dobri i sve staze njezine su u miru. (Ona je) drvo života svima koji se drže nje i koji se oslanjaju na nju, kao na Gospoda tvrda“ (Priče Sol. 3,1 -18). Jer ja vam dajem ovu zapoved: da ljubite brat brata, ne imajući među sobom nikakve zlobe. Ovome, kao i od Boga i od mene posađenom na prestolu mome, ti se pokoravaj i budi mu poslušan. A ti opet vladajući ne vređaj brata svoga, no ga imaj u počasti. “Jer ko ne ljubi brata svoga, Boga ne ljubi. Bog je ljubav. Zato ko ljubi Boga, neka ljubi i brata svoga“ (1 Jov. 4,20,8,21). Jer o ovom sav zakon apostoli naučiše, mučenici venčani biše i proroci vise (Mat. 22. 40). “Zato ako hoćete i poslušajte mene, dobra zemaljska uživaćete; ako li nećete i ne poslušats me, oružje će vas pojesti (Isaija. 1,19-20). A vama sinovi moji ljubljeni, neka vam bude mir od Gospoda Boga i Spasa našega Isusa Hrista i Duh Božji neka počiva na vama, krepeći i pokrivajući vas od sviju vidljivih i nevidljivih neprijatelja i vodeći vas u miran put. Mir budi i vama vlastelo moja i boljari! Mir budi i vama mlađi, koje vas othranih od rođenja matera vaših. Mir budi vama svima, umno stado Hristovo, koje mi Bog predade, i pasavši vas sačuvah (vas) nepovređene, kao dobar pastir polažući dušu svoju za vas. Zato vas molim, čeda moja ljubima, bogati i ubogi, stari i mladi, držite uputstvo moje, oca vašega. “Boga se bojte, cara poštujte” (I Petr. 2,17) prosvećujući crkve, da i one vas prosvete, slušajući episkope, jereje, imajući u čast i ka monaškom činu imajući čast, da se mole za vas. A vi imajući među sobom pravdu i ljubav, ne zaboravljajte milostinje. I “blagodat Gospoda našega Isusa Hrista i ljubav Boga i Oca i zajediica svetoga Duha neka bude sa svima vama. Amin“ (II Kor. 13,13).

I posle ovoga, kao što i napred pisasmo, predade im da među njima caruje vazljubljeni sin njegov Stefan Nemanja, i ukloni se od naroda. A oni plakahu i ridahu, gledajući kako se rastaju od takvog gospodina i pastira, i tako plakahu i ridahu, kao što se “čuo i glas i u Rami: Rahilja oplakujući decu svoju, nije se mogla utešiti” (Mat. 2,18). Vaistinu u nedoumici sam kako da ga nazovem. Da li gospodinom? Da li učiteljem prave vere? Dobrim ocem? Pastirom, koji verom napasa predano mu stado? Prosvetiteljem crkava i učiteljem dobrih običaja i koji vazda prebiva u molitvama? Da li preizobilnim služiteljem i ljubiteljem ništih? Da li nastavnikom prave vere i učiteljem dobre vere i čistote, svetilom vaseljene? Da li nastavnikom punim vere i uzorom krotosti i posta? Da li nastavnikom premudrosti i smislodavcem i ukrotiteljem nesmislenih? Da li čuvarom stada svoga i premudrim braniteljem sviju onih koji žive oko njega? Jer vaistinu ovo sve dogodi se na njemu, ”Jer beše pun premudrosti i razuma, i blagodat Božja beše na njemu” (Luk. 2,40).