VAJAR
Od ilovače, pod mojim nevještim prstima
nastaju neobična bića, slična postojećim
ali opet svoja, u nečemu drugačija, nova.
Psi su dobili nešto konjsko a konji pseće,
umjesto repa ispadne peta noga,
zmije, krokodili, dva slona, patka,
spomenik, kuća, stari grad…
Samo ja znam da su to baš oni,
mada bih mogao i druga imena da im dam.
Cijeli dan u poslu, dva dana,
možda i sedmicu cijelu, stvaram
od gline svijet samo meni znan,
mekan dok se ne osuši, potom krt,
zaobadano govedo pogazi sve,
kasnije ništa ne popravljam,
odem na drugo mjesto i radim ponovo –
sam nikada ništa ne uništavam,
priređujem priredbe, izložbe,
poslije ispoklanjam, ko god hoće
može da ima djelić mog svijeta,
sada i ovdje i nikada više nigdje.