NAJVEĆI PODVIŽNICI

Biti jurodiv, „lud Hrista radi“, najteži je podvig iznedren u hrišćanstvu. Ljudi „jurodivi Hrista radi“ odriču se i od razuma kao osnovnog ljudskog dostojanstva, a žude za Isusom do granica fizičkog trpljenja radi savladavanja svojih strasti.

 

Težina ovog podviga je u žilavoj i beskompromisnoj borbi sa svojim strastima i gordošću ali i u načinu koji podrazumeva uzimanja na sebe lika i ponašanje bezumnoga skrivajući ispod te fasade neizmernu, samožrtvenu ljubav prema Hristu.

jurodivi hrista radi

Po opštepoznatoj odrednici, biti jurodiv znači biti “lud Hrista radi”, praviti se lud, biti “lud za Hristom”, neodoljivo žudeti za Njim.

Po silini takve žudnje, jurodivi su podnosili najteže podvige i stradanja, živeći bezdomno, po smetlištima i grobljima, pod otvorenim nebom, po najljućim mrazevima i žegama, bez hrane i odeće, prezreni, zlostavljani, ismevani, progonjeni.

Jurodivost se smatra najtežim podvigom, kako zbog fizičkog trpljenja radi savladavanja svojih strasti i tela, tako i po odricanju od razuma, kao osnovnog ljudskog dostojanstva.

Težina podviga jurodivih pokazuje nam koliko je teška i žilava borba sa strastima i gordošću, sa “starim čovekom” u nama.

Spoljašnji, telom uslovljeni čovek treba da se “raspadne”, često i u velikim mukama, kako bi novi, duhovni čovek, uzrastao ka Gospodu.

Budući da su se jurodivi svecelo predavali Bogu, On ih je ispunjavao silom Duha Svetoga.

Njime su trpeli nadljudske podvige, Njime predskazivali događaje radi pomoći bližnjima, krepili ljude u veri, razobličavali bogootpadništvo, pružali brzu pomoć u nevolji i činili brojna čuda.

Kako bi sakrili sve ove blagodatne darove, uzimali su na sebe lik i ponašanje bezumnih, izražavali se u zagonetkama, činili naizgled sumanute stvari, ali koje su imale dubok smisao, razumljiv samo ljudima jake vere, čistog srca i velike ljubavi.

Time su postali opomena svetu protiv prelesti (duhovne samoobmane) i gordosti: duhovni život nije u spoljašnjim manifestacijama, već je skriven i samo Bogu znan.

Tu dolazimo do naše osnovne poruke. Po rečima Sv. Tihona Zadonskog: “Svi bi hteli da se sa Hristom proslave i da trijumfuju.

Malo je, međutim, onih koji bi hteli da sa Hristom nose krst, izrugivanje, poniženje, ismevanje i da trpe nedaće”.

Naime, iako se pravoslavni život oduvek doživljavao kao ludost za ovaj svet, kao što se i hrišćani, ne živeći po pravilima i merilima ovoga sveta, neretko smatraju ludima, ipak se jasno razlikuju od jurodivih Hrista radi.

Insistiranje na duhu “ludosti”, življenju mimo sveta, sopstvenoj neobičnosti i izuzetnosti – ne odgovara duhu istinskog Pravoslavlja, već govori o duhu gordosti i nedostatku ljubavi, dok je istinski hrišćanin prizvan uvek na zajedništvo i sabornost.

Dakle, nije svako čije je ponašanje čudno – jurodiv.

Nekad se iza toga kriju i opasne manipulacije, nikle nad našim maloverjem i potrebom za čudima.

Istinska vera podrazumeva rasuđivanje, a ne fanatizam.

Jurodivost Hrista radi je dar od Boga.

Na putu spasenja, nama nije potrebno podražavanje čudnovatosti i neobičnosti.

Najbolji vernici su uvek jednostavni, naizgled obični i čak neprimetni.

No, ono što od jurodivih možemo da usvajamo, jeste duh ljubavi kojim su bili ispunjeni.

Život u Hristu, i ispunjavajući reči apostola Pavla: “Ne živim više ja, nego Hristos u meni živi”.