NEISKORIŠĆEN POTENCIJAL

Popovo polje predstavlja jedan od većih paradoksa u Bosni i Hercegovini. Veliko prostranstvo sa najplodnijom zemljom u regionu koje je udaljeno od mora desetak kilomatara vazdušnom linijom, danas je skoro potpuno pusto i nenaseljeno.

 

U normalnim okolnostima i svakoj iole uređenoj zemlji očekivali biste sve potpuno drugačije, da plodna dolina u istočnoj Hercegovini bude generator razvoja cele države. Ovako je Popovo polje samo prazan prostor sa sećanjima i pokojim starcem koji pamti dane kad je bilo života na obalama Trebišnjice, koja je i sama dobrim delom nestala.

popovo polje

Jedna od najplodnijih podloga u jugoistočnom delu Evrope, sa obiljem vode, dovoljan je preduslov za postojanje razvijene poljoprivrede, a blizina mora, koje je doslovno s druge strane brda, okruženost Dubrovnikom i Trebinjem te blizina Mostara mogla bi biti savršena odskočna tačka za najbolji ruralni turizam na Balkanu.

Na papiru manje od trista ljudi

U stvarnosti, Popovo polje predstavlja nepregledan niz napuštenih sela koja se izmenjuju duž magistralnog puta između Ljubinja i Trebinja. Idealno, da dok se vozite prema nekom od tih odredišta ili tražite predivnu pećinu Vetrenicu, manastir Zavala ili neki od desetak impresivnih kulturno-istorijskih spomenika u ovom delu naše zemlje, da se zapitate kako je moguće da je ceo taj prostor potpuno pust.

U svim selima Popova polja, službeno, ne živi danas više od trista ljudi, a u stvarnosti je taj broj bar dvostruko manji. Zemlja je istina na pojedinim mestima obrađena i izgleda lepo za fotografisanje, ali pustoš sela i ruševine kamenih kuća deluje deprimirajuće.

S vozovima otišla i nada

U Popovom polju nekad je bilo mnogo više života nego danas. Razlozi njegovog napuštanja i odlaska ljudi su brojni i mnogi nisu strogo vezani samo za hercegovački lokalitet. Ipak, ukidanje pruge 1. juna 1976. godine, koja je od Čapljine preko Popova polja na jednu stranu vodila do Dubrovnika, a na drugu do Bileće, prvi je od niza razloga.

Ćira je za Popovo polje bio više od života, uz železničke stanice rasla su mesta, razvijala se okolna sela. Kad je otišla pruga, a Jadranska magistrala dodatno dobila na značaju, mogli su i ljudi poći da traže sebe negde drugde. Enigmatično je, čak i danas poprilično nejasno, da je ona država u vreme svog najvećeg razvoja ukinula prugu, a samim time i železnički promet prema svom najvećem turističkom dragulju. Život u Popovom polju bio je kolateralna šteta te odluke.

Linija razdvajanja u ratu

Popovo polje u zadnjem ratu bilo je prva linija razgraničenja, predeo žestokih vojnih sukoba, a danas je granica dva entiteta. Na ratne linije razdvajanja život se teško vraća i kad su u urbanim područjima, a izgleda potpuno zamre kad su one po planinama ili pustim kraškim poljima.

Jedno od najlepših sela u celom Popovom polju su Veličani, naslonjeni na kamen, sa plodnim poljem pod nogama i predivnim pogledu prema Jadranskom moru na jugu, kojeg ne vidite, ali osetite u vazduhu. Kažu da nigde nema tako dobrih smokava i ljute rakije kao što je bilo u Veličanima.

Veličani kriju nacionalni spomenik

Popis stanovništva iz 1991. godine u Veličanima je izbrojao samo 118 stanovnika, skoro dvostruko manje nego onaj deset godina ranije, a istorija piše da su Veličani u 19. veku brojali više od 500 stanovnika. Kad smo ovog leta krstarili Popovim poljem u Veličanima nismo videli nikoga, iako i danas ima tragova života, verovatno zanoći i pokoji starac, pa ne možemo reći da je selo potpuno napušteno.

Centralno mesto i danas je hram posvećen Svetom Arhanđelu Mihajlu koji je proglašen nacionalnim spomenikom kulture.

Istorija nije bila saveznik Popovom polju, kako je vreme teklo tako je prostor propadao, vozovi prestali da prolaze, a ljudi odlazili. Danas postoji samo neverica kako je neverovatni potencijal ovako loše realizovan, uprkos najplodnijoj zemlji, obilju vode i blizini mora.

Izvor: Klix.ba