MOĆ GOVORA – NAJVEĆI DAR

Kako to da od dečjeg gukanja razvijemo moć govora i savladavamo po nekoliko jezika?

 

Sigurno bi čovek, da nema moć govora, razvio neki drugi vid komunikacije sa bićima sličnim sebi.

moć govora

Nedavno je film “Arrival” prikazao komunikaciju ljudi sa nebeskim bićima, na vrlo specifičan način, ipak uzimajući sintaksu kao nauku koja postoji u univerzumu, određujući nešto što je smislena celina komunikacije i liči na rečenicu. No, sve i da čovek nije imao govor, našao bi sigurno način da razvije veštine komunikacije, ali bi nesporazuma, verovatno bilo mnogo više nego kada govorom koji mu je dat, proba da se poveže.

Kako su reči najefektnije oružje, nije slučajno što umesto da zbliži, jezik ponekad i odvaja ljude. Težnja za parcijalizacijom jezika određeni je stepen razvitka društva, koje u sveopštem smislu ipak teži razumevanju. Stoga dok se jezici usitnjavaju, sa jedne strane, na drugoj se teži jedinstvenošću jezika koji bi svi razumeli. A pre nego što i naslutimo etiketu jezika kao nacionalne identifikacije, mnogo ranije data nam je šansa da jezik naučimo tako što savladavamo univerzalniju kategoriju – govor. Ovaj članak iznedriće nekoliko interesantnih činjenica o jeziku.

Danas je sve više škola stranih jezika, koje se trude da ljudima utkaju civilizacijsku tekovinu – sporazumevanje. Škole stranih jezika u Beogradu primera radi, organizuju individualne i grupne kurseve, kurseve storitelinga, ali dosta pažnje posvećuju i književnoj delatnosti, izdavaštvu i dramskim radionicama. Na taj način, ljudi lakše premoste jezičke barijere, i vraćaju se izvornom učenju jezika – kroz govor.

Čudo ili fizionomija?

Kako to da od dečjeg gukanja razvijemo mogućnost da govorimo po nekoliko jezika? Ono što prethodi fazi učenja jezika jeste mogućnost da uopšte proizvodimo zvuk. Zbog toga veština govora i može da se smatra čudom. Da bi se proizveo govor, čak 100 mišića grudi, vrata, vilice, jezika i usana mora da sarađuje. Svaki mišić je snop od stotina ili hiljada mišićnih vlakana. Da bi se iskoordinisali ovi mišići potrebno je nebrojeno neourona. Samo jedan motorni neuron pokreće oko 2.000 mišićnih vlakana, kada je reč o mišićima nogu ili ruku. Za mišiće koje koristimo pri govoru, jedan neuron vezuje se za po jednu mišićnu ćeliju. Možete zamisliti o kakvoj je surovoj mašineriji reč, da biste samo izgovorili jedno slovo. A koliko reči progovorite u toku dana? Pa kako onda nije čudo?

Robotika

Svaka izgovorena reč prati i sopstveni obrazac mišićnih kretanja. Ove informacije i fraze čuvaju se u mozgu odnosno u govornom području. Fraze se u određenim postupcima ponavljaju, ali nije reč o fiksnom gotovo robotskom ponašanju. Zbog mogućnosti povreda usana, nedostatka zuba ili slično, mozak je programiran tako da uvek olakša izgovorni način, pa se svaki sledeći izgovor jedne fraze unapređuje i dopunjuje. Možda zvuči čudno, ali čovek ponekad zaista podseća na robota. Možda ga je baš zato i pravio po svojoj meri, a možda smo mi, poput serije “Westworld” samo pilot projekat nekih viših bića. Šalu na stranu, sticanje veštine govora je radnja koja se uči, a mozak je tu da pamti.

Od prvih ljudi do danas

Ljudi već stotinama hiljada godina imaju mogućnost govora. Nauka kaže da su prvi ljudi imali mogućnost vizualnog, taktilnog komuniciranja i da je ovaj način podsećao na životinjski. Govor je u mnogome unapredio mogućnost komuniciranja, a pojavio se onda kada su ljudi počeli da svoje misli pokušavaju da projektuju govoreći o predmetima i simbolima, koje su želeli da prikažu kao sopstvenu mentalnu kreaciju. Osim što je mozak razvijao mogućnost govora, mogućnost govora razvijala je motoričke i mentalne funkcije koje su omogućavale ovo što danas zovemo govorom.