ISTINA OTKRIVENA HRABRO I UMETNIČKI

Do „Podušja“ romani Zorana D. Milojevića pričali su o bezizlazu bez leka i vidika. Tek ovim romanom pojavila se nada da ćemo uspeti da prevaziđemo vreme velikih iluzija i donkihoterija, kaže profesor Miladin Raspopović.

 

Roman „Podušja“ Zorana D. Milojevića predstavljen je nedavno u Patrijaršiji SPC u Beogradu. To veče bilo je posvećeno 105-oj godišnjici od oslobođenja Kosova i Metohije od Turaka.

podušja

Roman “Podušja“ Milojeviću je objavila Gradska biblioteka „Vuk Karadžić“ u Kosovskoj Mitrovici, odakle je on poreklom, sa Bajira, na šta je posebno ponosan. O knjizi su na promociji govorili: univerzitetski profesor dr Dara Vučinić, novinar i publicista Ratko Dmitrović, mr Jordan Ristić, profesor Miladin Raspopović i dr Predrag Tojić

Srbi su „ Jezik- narod“

U uvodnoj reči Radomir Rašo Rojević, sekretar „Pokreta za Kosovo i Metohiju u Srbiji“ se obratio prisutnima:

– Ovde, pod svesrpskim krovom sabrao nas je deveti roman poštovanog i uvaženog književnika Zorana Milojevića „Podušja“. Srbi su odavno pismen narod, ali malo ko od Srba zna da su nas Turci po okupaciji, prozvali „Jezik-narod“, jer su zatekli knjige pisane na srpskom jeziku i pismu. Turci su kao i mi znali da što nije ostalo u knjigama, nije se ni desilo! Kad knjige progovore, vekovi zaćute!

Ovo je rekao Rojević i dodao da je 26.oktobar 1912. godine bio najznačajniji datum u srpskoj istoriji dvadesetog veka.

– Toga dana, na čelu sa kraljem Petrom Prvim Karađorđevićem i regentom Aleksandrom, komadantom Prve armije, srpska vojska je u podne stigla na Gazimestan. Na ovaj događaj je nezasluženo pala tama zaborava i senka na tekovine Prvog balkanskog rata, rekao je Rojević.

Govoreći o novom romanu Zorana Milojevića, dr Dara Vučinić je apostrofirala da on piše svoje romane kao istraživač, ali da to nije čudo jer taj dečak sa Bajira uzrasta uz veklike svetinje kojima je bio okružen. A to su: Gradac, Gračanica, Devič, Sokolica i Banjska poznata po znamenitom Banović Strahinji. Dakle sve to izranja iz grotla zemlje.

– Ono što je poetsko u njegovom delu je Ferdanina ljubav koja egzstira. Ali njeni su potomci Crnojevića… Zoran Milojević je imanentan velikim piscima jer je čovekova drama najveća kada se dešvaju ratovi, nesloga je naša najdublja nesreća, a Kosovo je uvek bilo grdno sudilište, pa i danas, istakla je profesorka Vučinić.

Milojević nije izostavio da napomene da on nije slučajno smislio da svaku njegovu promociju otvori univerzitetski profesor dr Dara Vučinić, a da završava profesor Miladin Raspopović.

Mr Jordan Ristić je istakao način na koji roman „Podušja“ počinje, a to je susret sa Grigorijem Božovićem, i da nema ubedljivijeg umetničkog sredstva od susreta dva pisca. Ristić je pokušavajući da prodre u Milojevićev roman nastojao da objasni san kao fenomen.

– Zoran Milojević se bavi ozbiljnom tematikom – političkom i socijalnom i najdublje ulazi u te fenomene. Milojević je pisac snažnog duha u koji je duboko utemeljen Lazarev zavet i Kosovski mit. „Kosovo i Metohija je naše načelo i naše počelo. Naš hram Gospode“, naveo je mr Ristić.

Milojević je istraživač snažnog duha

Ratko Dmitrović je, rekavši da i sam vodi poreklo iz Nerodimlja kod Uroševca, govorio o višetalentovanoj ličnosti Zorana Milojevića koji je pisao i poeziju i uspešno komponovao… On je istakao da je Zoran Milojević i u teškim ličnim okolnostima nastavio da piše na čemu mu se Dmitrović iskreno divi.

Dr Predrag Tojić je podsetio da su svi Milojevićevi romani pisani u dijalogu! On ističe i poručuje da se Srbima valja držati Boga.

Profesor srpskog jezika, poznati Mitrovčanin Miladin Raspopović, dobar poznavalac prilika na Kosovu i Metohiji u prošlom veku i danas, i najbolji poznavalac Milojevićevih dela, recenzent je romana „Podušja“.

– Do „Podušja“ romani Zorana D. Milojević pričali su o bezizlazu bez leka i vidika. Tek ovim romanom pojavila se nada da ćemo uspeti da prevaziđemo vreme velikih iluzija i donkihoterija, čiji je simbol Kain koji živi od ubijanja i zlostavljanja Avelja. Kod nas su neki arhetipovi okrenuti naopako. Očigledno, Srpkinje su posle osamnaeste prestale da rađaju Apise, i Principe, velike vojvode i velike kraljeve. Žrtvovali smo ih nekom čije poreklo ni danas, posle toliko kalvarije, nismo uspeli da saznamo. Zato se iz tmuše i bespuća nismo mogli izvući jer su tzv. braća izgorela drumove i porušila mostove uprkos Andriću, rekao je Raspopović.

– Zoran Milojević je ljudski i umetnički hrabro otkrio istinu koja nas, teško i definitivno, za sva vremena, optužuje da nam je režim u titoističkoj Jugoslaviji bio slaba tačka, a da smo paralelno s tim, bili lišeni nacionalne i patriotske komponente! A mi Srbi smo jedini imali priznatu i humanu istoriju! Ostali su bili anonimni ili na rubu bezimenosti. Zoran u ovom trenutku počinje da širi optimizam i to je vrednost ovog dela. Završni roman ovog ciklusa imaće naslov „Pričešća“, najavio je prof. Raspopović.

Izvor: Jedinstvo

Autor: Slavica Đukić