PRINCEZA NA ZRNU GRAŠKA
Bio jednom jedan tanjir na stolu.
Jedno zrno graška u njemu
i večito pitanje:
Pojesti ili posejati?
Nije to magični pasulj
da preko noći izraste
do dvora jednog džina
do bisernih ogrlica
do džaka punog dukata
i čizmica od sedam milja.
Tanjir preklopiti kao školjku?
Spustiti na dno
zamišljenog mora
i sačekati da biser
sebe stvori od žulja.
(Ali dugo čekanje
otkucava vreme,
prazan stomak
broji svoje strpljenje)
Dakle, pojesti!
Pojesti to seme iz kojeg
će možda preko noći
nići lestvice za spasenje,
ili budućeg dana
školjka
isplivati sa dna mora
i postati ponovo tanjir
na jednoj pustoj kraljevskoj trpezi
gde zamišljena sedi princeza,
gleda tužno u zrno
i pita se:
pojesti ili posejati
svoj poslednji
atom snage.