Podeli dobar sadržaj sa prijateljima:

NESTAJE SELO

nestaje selo

Ponavljanja priče više neće biti
Polako se gube nadanja i snovi
Trajaće još malo dok u selu ima
Još starac po koji

Pustare su okolo iskezile zube
I vidokrug selu polako smanjuju
Divljina se eto primakla do praga
Iz koje se zvjeri preko noći čuju

Da l’ se ovo samo mom selu dešava
Ili su i ostala ostala bez nade?
Vrijeme mi brzo, neumitno leti
I snove mi moje bezobrazno krade

Volio bih da su ovo samo snovi
Da selo vaskrsne i da se ponovi
Al je stvarnost suprotna od snova
Desiće se ono što niko ne želi
Zarašće u korov sveta zemlja ova

Zato ove retke sa tugom bilježim
I ja kao drugi od stvarnosti bježim
A kad se sve desi, nestaće i snova
Zarašće u korov sveta zemlja ova

Sam samcijat ovdje tugujem i ćutim
Znam, ne mogu popraviti stvari
Niti reći: „Stani!“ Narasloj pustari
Svud okolo vidim da na selo reži
Kad bih mog’o kako, rek’o bih joj bježi

Bez obzira što ću i kako ću reći
Vrijeme se ovo ne može izbjeći
I pustara kleta u dogledno vrijeme
Po selu će mome, ko utvara leći
A kad se sve desi, nestaće i snova
Zarašće u korov sveta zemlja ova.

Podeli dobar sadržaj sa prijateljima: