ZALJUBLJENOST U FILMSKU ZVEZDU

Dve od tri članice kultnog britanskog benda „Bananarama“ otkrile su kako je nastao jedan od njihovih hitova, pesma „Robert De Niro’s Waiting“ („Robert De Niro čeka“) iz 1984. godine.

 

– Napisale smo je u jednom od socijalnih stanova u Londonu u kojem smo sve tri stanovale. Tu su dolazili naši producenti, Stiv Džoli i Toni Svejn, da rade sa nama – započela je za „Gardijan“ svoju ispovest Sara Dalin, jedna od trojke „Bananarame“, benda najpoznatijeg po pesmi „Cruel Summer“.

robert de niro's waiting

– Naš plan je bio da napravimo nešto slično numeri „Pull Up to the Bumper“ Grejs Džouns, ali smo završile sa pesmom zasnovanom na fantaziji tako uobičajenoj za sve devojke: zaljubljenost u filmsku zvezdu čiji poster držiš na zidu i bekstvo u svet u kojem je mnogo lakše živeti nego da se nosiš sa pravim vezama. Stih o šetanju po parku i „ljudima koji blenu i prate me“ odražavala je mračniju stranu te fantazije.

Bila je dobra saradnja ali smo mi bile rešene da same pišemo pesme i uzmemo sudbinu u svoje ruke. Sve smo imale muzičko obrazovanje. Keren i ja smo išle u istu školu i pevale u horu. Volele smo da radimo na harmonijama i melodijama. Mislim da je stih „Talking Italian“ sjajan primer kontramelodije. Šavon i ja je pevamo u dva glasa, ali nije istina da su nam to nametnuli Džoli i Svejn da bi zvučalo romantičnije.

U to vreme Al Paćino i Robert de Niro bili su naši omiljeni gumci, ali je De Niro zvučalo bolje u pesmi. Kada je singl objavljen, Robert je snimao film „Brazil“ u Velikoj Britaniji i pozvao nas je na piće u Soho. Napunile smo lokal našim momcima, prijateljima, svi su hteli da ga vide. Sedeli smo i čekali i neko je pokucao na izlog. Bila je hladna zimska noć i on je imao vunenu kapu sa kićankom i naočare i pomislile smo, „Ko je ovaj što pokušava da nam privuče pažnju?“

Nismo imale pojma da je on. Došao je sa producentom koji je uglavnom pričao. Mislim da je De Niro bio baš stidljiv.

Druga članica Šavon Fahi rekla je da su muzički bile inspirisane bendovima „The Supremes“, „The Marvelettes“ i „Shangri-Las“.

– „Uuuuu“ koje čujete u pesmi je nesvesni odraz tog uticaja. Iako smo imale dosta uspeha kod publike, pesma je nastala u jednoj lošoj fazi naše karijere. Mediji su se okomili na nas, tvrdili da smo netalentovane, da ne umemo ni da pevamo ni da igramo. Mnoge kritike su bile baš uvredljive. Ali mi smo bile klasična ženska grupa koja je osnovana u vreme kada niko to nije radio.

Reči su nastale iz naše ljubavi prema filmovima Martina Skorsezea ali, iz moje perspektive, u pesmi se radi i o devojci u oblacima koja ne želi pravog dečka jer je jednom silovana na sastanku. Možda smo u nekim verzijama imali i šokantnije reči, ali to je sve ublaženo da opiše osobu koja izbegava muškarce jer misli da nijedan ne može da parira njenoj opsesivnoj ljubavi prema filmskoj zvezdi.

U eri MTV-ja spotovi su bili veoma važni, ali mi smo uvek imale smešno male budžete. Bile smo razočarane što nismo mogle da nađemo De Nirovog dvojnika. Na kraju smo uzele nekog ko liči na Travoltu. Sve se završava otrcanom šalom: on stiže u stan noseći kutiju za violinu punu pice. Poput svih naših ranih spotova, i ovaj je bio naivan, simpatičan i loše urađen, ali takve smo bile: nevine na jedan detinji, bezobrazan, pank način.

Radio 1 nije hteo da pušta pesmu dok nije dospela na liste, što je odražavalo stav medija prema nama. Na svu sreću, publika nas je volela. Mnogi mi kažu da im je to naša omiljena pesma. Tako sam ponosna na to što smo uradile. Sada smo opet zajedno i idemo na turneju. Shvatam koliko mi je sve to nedostajalo – rekla je Fahi.

Izvor: Blic.rs