MODERNI FENOMEN
Seljačina se prilagodila malo, više ne nosi bijele čarape sa odijelima, pa jedan period je kao „kodeks“ bio taj da izbace ogrlice od 3 kilograma na vratu, a sada nailazimo na manje njih.
Piše: Žana Alpeza
Sagledajući današnje ljude i način života, mnogi će reći da bi voljeli da žive na selu, da bi voljeli da žive od svoga rada, od poljoprivrede da budu „čovjek seljak“. Ali, u početku da odmah razjasnim seljak je čovjek koji živi na selu, živi i radi od svoga rada uzdržavajući svoju obitelj, dok je seljačina netko tko „ima imanje na selu“.
Seljačina kao prijetnja društvu
Osobno ne mislim da su „seljačine“ velika prijetnja društvu, ali ono što je činjenica da ih ima sve više, svakim danom iza svakoga ugla vire, iskaču, te najgore što smatram zašto su prijetnja je jer svoje potomke uče da je to ispravan način. Nešto što u meni izaziva iritaciju, mislim kod većine ljudi je kada je čovjek primitivan, ali ne na onaj antropološki dio, kroz evoluciju kako su ljudi živjeli, već prava seljačina koja se sada dobro snašla i u svome brlogu.
Ostale prijetnje koje seljačine nose sa sobom i na svoje potomke je taj da su ulizice, to može biti za društvo i sredinu negacija, a ostalo mislim da na ovoj etiketi samog naziva sva pošast ostaje.
Smatram da su veća opasnost one zmije u odijelima…
Prilagodba iz kamenog doba
Seljačina se prilagodila malo, više ne nosi bijele čarape sa odijelima, pa jedan period je kao „kodeks“ bio taj da izbace ogrlice od 3 kilograma na vratu, a sada nailazimo na manje njih.
Možda jedna pozitivna stvar u ovome je da ne pljuju baš po ulicama kada hodaju, počeli su da se kvarcaju, jer su negdje vidjeli da je lijepo imati tamnu boju, pa evo ih svako malo kod kozmetičara da ih uredi. Adaptirali su se iz kamenog doba, više ne sjede na kamenim pločama već u foteljama iza kojih je ili djevojka/e sa silikonima, ili jadni ubijeni leopardi koje su kao trofeji dobili, pa se na onim foteljama razbacaju s neizaostavnom ogrlicom oko vrata.
Bonton za stolom – „nepoznanica stoljeća“
Ono što dominira kod seljačine je kada sjedne za stol i počne jesti, ljudi koji su naučili biti pristojni tako i za stolom, normalno uzmeš vilicu, otvoriš usta, prožvaćeš hranu, progutaš… Neeee, kod seljačine to nekako ovako izgleda, još ako su u svatovima ili gdje u društvu… Pa kaže ovako: „Konobar donesi bog…ati pola jagnjeta“… Pa sa onim ručinama kao u pračovjeka počne kidati meso pa stavljati komade u usta, vilica se razvuče kao u krokodila, ne prođe ni treptaj već jagnjeta nema na stolu… Krokodil pojeo. Ni tu seljačina ne staje, počne podrigivati i to naglas da skoro strop samo što ne padne.
Nema bontona ni kada sjedi – trebaju mu dvije stolice, mora raširiti ruke, pa on je „glavni“, barem on/oni tako misle i razmišljaju.
Vozni park seljačine
U normalnim uređenim državama svijeta pogotovo skadinavskim, Njemačka je možda čak i najbolji primjer, jeste da oni koji imaju novca to nikada ne pokazuju, ne uzimaju iz voznog parka od novih naručenih marki iz svijeta automobila, pa ne prođu gradom da se vidi „evo ovaj je moj, ja sam ga prvi naručio…“ I tako dok ima goriva u rezervoaru unedogled, a ono pogledi novi ljubimac u gradu, tko li ga vozi… Seljačina otvori prozor, ruku stavi preko i naočale, a ne zna da mora stati kada ide pješak preko pješakog prelaza, pa ima primjera gdje su ljudi na pješakom prelazu izgubili život, a ovi i dalje na slobodi…
Izvukla ga „sinkopa“…
Ljudi koji su kulturni, odgojeni pristojno, nikada neće pokazivati svoje financijsko bogatstvo, te kamoli nametati se drugima ili društvu.
Diplome lete kao štuke
Zar je teško nabaviti seljačini diplomu da je završio srednju školu ili fakultet – koji god hoćeš samo izvadi na stol novce. Ali, neka seljačina ima i maše sa svojom akademskom titulom ili kako god ju je nazvali, ono što je gore od toga je da su svojoj djeci rekli: „Čuj kćeri/sine mi imamo u gradu… Znaš, tata je kupio stan, ti kao se pokazuj da ideš na taj fakultet, a to će tata sve da sredi i evo počne se hvaliti kako mu je kćer/sin na prestižnom fakultetu, kojega nije lako bogami završiti. I tako, sutra taj sin ili kćer nakon što tata više ne leti i ne pliva kao nekada, jer dolaze novi igrači, ovi su sada ušminkane seljačine malo modernijeg smisla, moraju se negdje zaposliti. Koliko će uspjeti ostati raditi, vrijeme će pokazati.
Najgore od svega navedenoga je što su ljudi jadni, pa im se pokoravaju jer imaju tko će znati kojim putevima stečena financijska sredstva, pa ljudi kao ovce hrle za njima klanjajući im se.
Nažalost, oni su ipak pošast društva sa koje god da strane gledamo!