NOĆ U ZAMKU

Najzad mi je grof Tilo poželeo laku noć i ja sam otišao na počinak. Ušao sam u svoju sobu i još jednom je dobro osmotrio. Krevet sa baldahinom mi se sve manje sviđao.

 

Ne mogu da gledam sliku nekog zamka, a da se instinktivno ne stresem. Kada prijatelji povedu razgovor o starinskim zamkovima, ja obično nađem razlog da iziđem iz sobe. Nisam preosetljiv ili kukavica, a razlog je dovoljno ubedljiv.

noć u zamku

Sve je počelo onog dana kada sam doputovao u Oldenburg u Nemačkoj. Moj prijatelj, grof Tilo fon Vintershauzen pozvao me je da provedem nekoliko dana u njegovom zamku Pfingstenu u blizini Klopenburga. Poziv sam prihvatio sa oduševljenjem, jer do tada nisam imao prilike da budem u jednom pravom zamku.

Sve je bilo lepo do večeri, kada su mi pokazali moju spavaću sobu. U njoj je bio veliki krevet sa baldahinom. Na prvi pogled, takav krevet bi bio prijatna stvar, ali nije bilo tako. I on i cela soba izgledali su užasno mračno. Imao sam utisak kao da su u njoj do pre pet minuta boravili Frankenštajn i grof Drakula i da su nekud žurno otputovali, ali nakratko.

Razume se, nisam mogao da pravim bilo kakve primedbe jer bih time uvredio svog prijatelja, grofa Tila. Verovatno mi je on stavio na raspolaganje najlepšu spavaću sobu u zamku i onda brrr!

Nisam odmah otišao na spavanje, pošto je grof Tilo želeo da popuši sa mnom još po jednu lulu u biblioteci. Ćaskali smo živahno o raznim temama, od literature do pecanja, od filozofije do briselskih čipki…

Najzad mi je grof Tilo poželeo laku noć i ja sam otišao na počinak. Ušao sam u svoju sobu i još jednom je dobro osmotrio. Krevet sa baldahinom mi se sve manje sviđao. Baldahin je izgledao kao beskrajni mrtvački pokrov. No, to nije bilo ono najgore. Opazio sam na, svoj veliki užas, veliki konopac koji je visio kraj kreveta…

Konopac je bio debeo, načinjen od zlatnih i srebrnih niti. Izgledalo je kao da spremno čeka nekog očajnika.

Dugo mi je trebalo da se svučem, pošto su moje misli neprekidno bludele oko tog bednog konopca i stalno sam ga motrio ispod oka, kao da je biće. Za kakve svrhe je bio tu postavljen? Da li se neko…? Možda u ovoj sobi nisu bili Frankenštajn i grof Drakula, već…? I ako je bio neko ko je neko ko je iskoristio konopac za … da li su promenili posteljno rublje posle njega?

Razmišljajući o tome uspeo sam da obučem pidžamu i da ubedim sebe da je krajnje vreme da idem u postelju, pošto sam zaista bio umoran. Ali, izbegao sam da legnem u krevet sa one strane gde je visio konopac. Nažalost, nisam mogao da zaspim. Gledao sam, onako ležeći, kao opčinjen u konopac. Bio sam glupo preplašen i kao omađijan. Osećao sam sve izrazitije želju da ga dodirnem, da ga povučem. I najzad, sasvim neočekivano, moja ruka poče polako da se primiče konopcu. Hteo sam da je zaustavim, ali uzalud. Konačno sam osetio taj konopac u šaci. Čvrsto sam ga stegao i povukao. I šta mislite da se tada desilo? Sijalica se ugasila!