VLADIKA NIKOLAJ O SVETOJ VODI

U našem narodu od davnina poštuje se Bogojavljenska vodica. Svaka kuća na dan Bogojavljenja, kada sveštenik sveti vodu, treba da je uzme u naročit sud i čuva preko cele godine.

 

Ovako je o bogojavljenskoj vodi pisao veliki srpski svetitelj i duhovnik, vladika Nikolaj Velimirović.

bogojavljenska vodica

Bogojavljenska voda divna je potvrda pravoslavne vere. Njena je osobina da godinama ostaje sveža, ukusna, osvećena i lekovita.

Odavno se neguje običaj da se ova vodica čuva u naročitom sudiću cele godine, jer ona pomaže u svakoj bolesti: i kad mala deca imaju strah noću, i kad čoveku naglo pozli, i kad mu hrana ne prija, i kad ne može da podnosi bolove u bolesti, i kad mu se smućuju pomisli i ne zna kako jednu stvar da reši – i uopšte, mnogobrojne su prilike u životu i teškoće kada se Bogojavljenska vodica sa verom upotrebljava i stvarno koristi.

Na sam dan Bogojavljenja Crkva dozvoljava da se tom vodicom pokrope sve odaje i svaki kutak, i da sva čeljad piju koliko ko hoće. Ali, u svim drugim danima godine, Bogojavljenskom vodicom ne sme ništa da se kropi. Sem da se pije u bolesti. A zdravi ako žele, moraju koji dan postiti, pa tu vodicu uzeti ujutru.

U Makedoniji i danas mnogi ništa ne jedu prva dva dana Velikog posta, pa trećeg dana okuse tu vodu u znak velike
svetinje.

U našem narodu od davnina poštuje se Bogojavljenska vodica. U četrnaestom veku, za vreme cara Dušana i kneza Lazara, onim ljudima kojim nije dozvoljeno da se pričeste zbog nekog velikog greha, dozvoljavano je da poste i okuse Bogojavljensku vodicu.

Svaka kuća na dan Bogojavljenja, kada sveštenik sveti vodu, treba da je uzme u naročit sud, i da čuva preko cele godine.

„Duhovne pouke“, knjiga XV