DALEKO

daleko

Tuga,
Istinu govore
Kad smo daleko.

Zato,
Hajdemo na vodu,
Gde pralje ispiraju
Rosu neba
I srca srećnih,
Jer, sreća sama
Sebe, pretiče.

Još su vrata otvorena.
Čekamo gosta
Iz dvora nebeske majke,
Dok u srcu,
Kamen svetluca.

OTAC

Miran i tih,
Ni mrava,
Ni pticu,
Ni psovku…
Na raskrsnici života
Osmehom
Sunce osvajao.
Otvarao podrum
Da mudrost popije,
Šljivu zapali,
Mobu podigne…
Svemu dođe
I prođe vreme.
Velika tuga,
Za moju priču.
U Belom selu,
Na brdu,
Visoki kamen
Uz boga ga čuva.

TAJNU ĆUTIM

Zvezda nek’ mi takne čelo
Vidovita da sam.
Tajnu da ćutim,
Pesmu da pišem,
U večno oko
Zemlju da ljubim.
Kada pesma
U svetlost dođe,
Dan će otkriti
Da me nema.