ISPITIVANJE U OGNJU NEDAĆA

Brojna iskušenja stoje na putu između vere i neverovanja. Blago onima koji ne videše i verovaše (Jn. 20,29). Vera je delo ne očiju već srca. Verom razumemo dela Božja, a ne pomoću očiju.

 

Međutim, uvek je bilo ljudi koji hoće da vide da bi poverovali, ljudi koji hoće znamenja i čuda, da bi se poklonili pred silom Božjom. No, pošto takva ne vide ili ih pak ne razumeju, mnogi sumnjaju u Božje biće i u jevanđelska svedočanstva o Njemu.

između vere i neverovanja

Takvi ljudi žive između vere i neverovanja, stanje koje duši pričinjava muke, tugu, pometenost i, mnogo puta, očajanje. Spokojni su, međutim, oni koji žive sa čvrstom verom u Boga ne tražeći naročita znamenja i viđenja.

Lako je verovati kad te Gospod očevidno vodi sreći i napretku. Ali preimućstva te vere On često ispituje u ognju nedaća.

Pravedni Jov bio je čovek srećan, zadovoljan, pun vrlina, sa velikom ljubavlju i predanošću Bogu. No i njegova je vera bila stavljena na iskušenje. Za kratko vreme bio je lišen i svoga bogastva i svoje čeljadi. Lišen je potom i zdravlja i prijatelja. No, napušten od sviju, on je sačuvao u srcu svom moć vere i ljubav prema Bogu. Posle toga strašnoga iskušenja Bog mu je ponovo vratio pređašnju sreću.

Svi koji se u takvim nesrećama ne pokolebaju u ljubavi i nadanju svom na Boga jesu iz broja onih blaženih koji nisu videli, a poverovali su. Neosporno je da apostol Toma ne bi pao u neverovanje da je prisustvovao apostolskom skupu u kući kada im se vaskrsli Spasitelj javio prvi put. Odsutnost sa skupa, znači, bila je uzrok da on posumnja. Otkuda i danas često puta neverovanje ili slaba vera kod mnogih? Iz istih uzroka: zbog njihove odsutnosti iz skupa onih koji veruju. Ko ne prisustvuje opštem bogosluženju; ko se ne osvećuje crkvenim tajnama i obredima; ko je iz ruke ispustio Jevanđelje, može lako da padne u ponor neverja.

Ko padne sa broda, teško će moći da se bori sa morskim talasima. Isto tako i onaj koji padne sa lađe Crkve Hristove, lako postaje žrtva bezverja. Ali ko se čvrsto drži za tu lađu; ko ne odsustvuje sa skupova u njoj; ko se drži jevanđelskog učenja, čak i da je grešan, kad se pokaje, kad se sjedini sa blagodatnim tajnama, neizostavno će se sačuvati od biča neverja. Ako ne danas, ono će sutra duh vere i ljubavi Božje ući u njega i ozariti ga: ne negde na drugom mestu, već u skupu apostola javio se Gospod da učvrsti apostola Tomu u veri.

U molitvenom skupu vernih On će blagodatno posetiti srca onih koji se kolebaju između sumnje i neverovanja, da bi ih ozario svetlošću žive vere…

I tako, zapamtimo da neverovanje može da baci dušu u mrak, da joj prouzrokuje glad, žalost, pometnju i očajanje.