ČINOVNIČKO PITANJE
Godine 1910. Zemaljska vlada Bosne i Hercegovine iznela je pred Sabor zahtev da se donese zakon kojim će se regulisati povećanje penzija državnim činovnicima. Na prvom zasedanju Sabora za 1910. godinu, na četrdeset drugoj sednici, održanoj 9. jula 1910. godine, protiv povećanja penzija činovnicima govorio je Petar Kočić.
Gospodo poslanici!
Neka mi bude dopušteno desetak besjeda progovoriti o ovoj predloženoj vladinoj osnovi, kojom se hoće da regulišu penzije bosansko-hercegovačkih činovnika i da se uredi njihovo „bijedno stanje“! (Smijeh) U svemu se čini, visoki sabore, da će ovaj skup postati kao neki forum za regulisanje „bijednoga stanja“ činovničke klase!
Predali su učitelji peticiju i mole da se uredi njihovo bijedno stanje. To su isto učinili dnevničari, šumari, financi, samo još, Visoki Sabore, nema peticije poslane Saboru od carskih oružnika. (Smijeh) Ne znam gdje su oni zakasnili.
Ja, kao poslanik narodni, moram najenergičnije protestvovati protiv ovih činovničkih nasrtaja i najezda i izjaviti da se mi nijesmo ovdje sastali da poboljšamo ionako dobro stanje bosansko-hercegovačkog činovništva nego da, u prvom redu, podignemo ekonomski paloga našega težaka. Tek kad se njemu pomogne i on ekonomski ojača, onda tek treba preći na regulisanje raznih plata i penzija. (Odobravanje)
Što se tiče specijalno bosansko-hercegovačkog činovni- štva to ono, po dosadašnjem svome radu, ne može tražiti ni pažnje a nekmoli pomoći od narodnog predstavništva. To je, Visoki Sabore, jedno kolonijsko činovništvo, čisto kolonijsko činovništvo, koje je sa prezirom trideset dve godine gledalo i još danas gleda na naš nar0d. To je činovništvo pune trideset dve godine nečovječno postupalo sa našim narodom. Krupna su imena: Berks, Lazarini, Herman, Vrga i Njubačevski, koji naređuje čak da se i protiv mrtvoga Bošnjaka vodi istraga! (Smijeh) To su živi svjedoci moje tvrdnje. To činovništvo ne misli ljepše ni o visokoj kući. To nam dokazuje ova neispravljena beleška u 162. broju Srpske riječi od 1910. godine: „Andreas Zokenver, mijernik duhanske režije, kad je njegov ker zalajao na Muslimana Kasanovića rekao je: „Trebalo bi ga poslati u Bosanski sabor jer dobro laje“.
Reći će mi se, Visoki Sabore, da ova zakonska osnova neće tangirati naš budžet. To može biti istina, a u Bosni smo pa može biti i neistina!… Ali pretpostavimo da se ovom osnovom neće dirati u budžet pa ako je to istina, onda vlada ne bi to pitanje smjela urediti prijedlogom nego, kako je to već dosta puta činila, naredbenim putem. Za to joj se neće prigovoriti ako vlada drži do prigovora ove visoke kuće a ja mislim da ne drži. Još će mi se ovo reći: kad se urede penzije mnogi će stranci ostaviti svoju službu i na njihova će mjesta doći domaći sinovi! Jadni domaći sinovi!
Drugi je razlog da se ova osnova primi da će stranci ostaviti službu i doći na njihovo mjesto domaći sinovi, bilo bi nešto ali kad bi taj razlog postojao. Ja se dobro sjećam, u pretprošlim delegacijama, kad je ministar-reformator Burijan rekao da u državnoj službi ima 27% domaćih sinova, uračunavši i podvornike. Na to je jedan delegat upitao ministra-reformatora: „Šta znače te razne mjere njegove? Hoćemo li još doživjeti jednoga dana da iz bosanske službe Švabe, Austrijanci i Mađari budu izagnati?“, našto ga je ministar-reformator umirio i rekao: „Ne bojte se ništa! Mi čuvamo to naše stečeno pravo“! Dobićemo ona mjesta koja su za ljepše Bošnjake, ali viših mjesta ne.