Podeli dobar sadržaj sa prijateljima:

OGNJIŠTE

ognjište

Evo sjedim na kamenu
Ispred moje rodne kuće
Sam samcijat pun sam tuge
Jer osjećam posrnuće

Smjenjuju se mnoge misli
I nijesu baš sve jasne
Ne znam kako i kud dalje
Da ognjište ne ugasne

Otiš’o sam s rodnog praga
Sa nepunih šesnest ljeta
S puno želja i nadanja
Da zagrlim pola svjeta

Ni mislio tada nisam
Da će vrjeme brzo proći
Da ću doći na ognjište
Da tugujem u samoći

Nigdje pjesme nigdje glasa
Ni veselja ni topline
U samoći i tišini
Gledam brda i doline

Svud je pustoš i tišina
Sem što jako vjetar duva
I u mojoj rodnoj kući
Stara majka kraj šporeta
Što ognjište staro čuva

I pita me što to pišem
Šta to činim, šta bilježim
Svašta rekoh majko moja
Od stvarnosti i ja bježim

Iz oka joj suza kanu
Ne reče mi ni riječi
Osjetih je da uzdiše
Da joj bolno srce ječi

Rekoh majko vrjeme prođe
Evo i ja ostario
Kako sve se brzo desi
Ko da nisam odlazio

Kad ne bude tebe bilo
Slušaj mene majko stara
Ognjište će opustjeti
Samovaće kuća stara

Tugovaću i ja negdje
Bez nadanja i pomoći
Tugovaću za ognjištem
Kome neću moći doći.

** *** *** ** 

Podeli dobar sadržaj sa prijateljima: