SUSRET BOGA I ČOVEKA
Sretenje kao praznik treba da podstakne svaku ljudsku dušu na lični susret sa Gospodom, jer sa tim susretom sve se mijenja – ljudski život, ljudske čežnje nalaze sreću i radost u susretu sa Gospodom Isusom, koji je naš Spasitelj i Iskupitelj.
U četrdeseti dan po Roždestvu Presveta Bogorodica donese Sina Isusa u hram jerusalimski da Ga, shodno zakonu, posveti Bogu i sebe očisti. Prvosveštenik Zaharija, otac Jovana Preteče, stavi Djevu Mariju ne na mjesto za žene, nego na mjesto za djevojke.
Vidjevši ovo, Gospoda poznaše Starac Simeon i Ana, kći Fanuilova. Simeon uze na ruke Mesiju i reče:
„Sad otpuštaš slugu Tvojega, Gospode, po riječi Tvojoj, jer vidješe oči moje spasenije Tvoje.“
I još:
„Gle, ovaj leži da mnoge obori i podigne u Izrailju“.
Ko se sreće sa kim?
Sreću se Bog i čovjek. Ostarjeli učenjak, poznavalac Pisma kao Božije riječi, Simeon, bješe jedan od 70 prevodilaca Starog Zavjeta koji su osamdesetih godina III vijeka prije Hrista na aleksandrijskom ostrvu Faros prevodili Stari Zavjet sa jevrejskog na grčki jezik. Pravedni Simeon, došavši do mjesta kod Svetog Isaije:
„Eto, djevojka će zatrudnjeti i rodiće sina, i nadijenuće mu ime Emanuil – s nama Bog“, stao je – Kako može djevojka roditi sina?
„Ne, to je nemoguće“, pomislio je Starac, „ja ću da promijenim, napisaću: žena će roditi sina“.
U tome mu se javi Anđeo i naredi mu:
„Ne mijenjaj ništa iz Svete Knjige. Tako će biti kako je rečeno: djevojka će zatrudnjeti i rodiće sina, Emanuila – s nama Bog“, to će reći Boga.
I da bi se zaista Starac uverio, Anđeo mu je rekao:
„Eto, ti nećeš umrijeti dok ne vidiš to u šta si posumnjao sada, da vidiš da je zaista djevojka rodila čovjeka“ – Bogočovjeka Hrista. I zato je Sveti Simeon živio dvjesta sedamdeset godina, pun Duha Svetoga, pobožnosti i vjere, kaže Prepodobni otac Justin Novi Ćelijski.
Starac Simeon – koji je po ljudskoj slabosti posumnjao u to da žena može roditi dijete bez muža, jer do tada, a ni posle začeća Presvete Bogorodice od Duha Svetoga, tako nešto nije viđeno – ipak se na kraju povinovao anđelskom javljanju i kazivanju. On je provodio život u skladu sa Božijim zapovijestima, čekajući iz dana u dan obećani dolazak Spasitelja u ovaj svijet.
Sretenjem se susreću Bog i čovjek; prave istinske sreće nema bez susreta čovjeka i Boga (slovenska riječ sretenje, sreća, to i znači: sresti se sa Bogom i čovjekom). Najdublja čežnja svih ljudi svih vremena, i onih najprostijih i onih najumnijih i najučenijih, bila kako i na koji način se sresti sa Bogom, kako i na koji način vidjeti lice Božije. Susret sa Onim koji je tvorac Neba i Zemlje, koji je iznjedrio čovjeka, izatkao ga u dubinama zemlje, u utrobi materinoj, Onim koji je Početak i koji je Kraj, Onim koji je Svjetlost istinita i Život istiniti. Ako Njega ne sretne, ako se sa Njim ne vidi, onda ljudski život i život ovoga svijeta nema smisla, nema značenja“. Zato Sretenje kao praznik treba da podstakne svaku ljudsku dušu na lični susret sa Gospodom, jer sa tim susretom sve se mijenja, ljudski život, ljudske čežnje nalaze sreću i radost u susretu sa Gospodom Isusom, koji je naš Spasitelj i Iskupitelj.
Na praznik Sretenja dolazi do susreta dvije zajednice, zajednice oličene u Starom i Novom Zavjetu. Ovaj praznik kao i Roždestvo, spaja vremensku razdaljinu od nekoliko hiljada godina. Stari Zavjet, koji obiluje pravilima života i obrednim zapovijestima, propisuje četrdesetodnevni period očišćenja (3. Mojs. 12, 2-4), gdje se ženi zapovijeda da 40 dana pošto rodi dijete ne ide u Hram, zatim otkup svakog prvijenca (2. Mojs. 13, 13), da se posveti svaki prvijenac Bogu (4. Moj. 3, 13) i druga obredna pravila kojim se ustrojavao tadašnji život prije dolaska Spasitelja Hrista na Zemlju. Onaj koji je Zakonodavac, rođen prije svake tvari (Kol. 1, 15) dolazi da bude prinesen kao uzdarje Bogu. Ovaj čin je svakako simboličan i biće uvod u Domostroj spasenja kojim će Gospod Isus Hristos, kao Novi Adam, biti prinijet Bogu Ocu, kako bi se iskupio grijeh praroditelja Adama i Eve, a kroz njih i čitavog čovječanstva kroz sve vjekove. Posmatran iz perspektive stvaranja čovjeka po Svetom Pismu, zaključujemo da je ona eshatološka, jer Adam nije obrazac za novog čovjeka, nego je Novi Adam (Hristos) obrazac za stvaranje starog čovjeka.
Riječ „sada“ (Lk. 2, 29), koja se čita svakodnevno na večernjim službama i koja nam ukazuje da je došla punoća vremena i da je dolazak Spasitelja, kojeg su nagoviještavali proroci hiljadama godina, u mnogim mesijanskim mjestima koja se nalaze u Starom Zavjetu, postaje realnost i sadašnjost. Sam glagol „otpuštaš“ dat je takođe u sadašnjem vremenu.
Praznik Sretenja, koji spada u velike praznike, u isto vrijeme je i Gospodnji i Bogorodičan, mada je po svojim karakteristikama više Bogorodičan. Narodna tradicija vezuje praznik Sretenja za susret zime i proljeća, jer polako studen popušta, a priroda se sprema za dolazak lijepog vremena. Veće praznovanje ovog praznika počinje za vrijeme cara Justinijana 544. godine.