GRIGORIJE BOGOSLOV, VASILIJE VELIKI I JOVAN ZLATOUSTI

Ovo je beseda koju je na praznik Sveta Tri Jerarha izgovorio mitropolit crnogorsko-primorski 2013. godine u crkvi Svetog Vasilija Velikog u blizini manastira Reževići.

 

Nije slučajno da se ovoj trojici Svetih otaca Crkve Božije, Svetih učitelja pjevaju iste riječi koje se pjevaju Svetim apostolima. Jer zaista, kao što je propovjed i blaga vijest svih dvanaest apostola Hristovih izašla po svoj zemlji i kao što se čula riječ njihova do kraja vaseljene, to se isto dogodilo i sa ovom trojicom sasuda Božije blagodati, trojicom jeraraha Crkve Hristove: Svetim Grigorijem, Svetim Vasilijem i Svetim Jovanom Zlatoustim.

tri jerarha

Živjeli su nekoliko stoljeća poslije prvih Hristovih apostola, ali njihova svojstva, njihovo djelo, njihova propovjed, njihovo svjedočenje Gospoda Hrista je istovjetno sa djelom i svjedočenjem i sa propovjeđu Svetih apostola. Apostoli su bili očevici Hrista Gospoda i slušaoci Njegovih riječi: ono što su čuli, što su vidjeli, što su opipali, riječi života koje su primili, to su posvjedočili. Ovi pak nijesu imali neposredno opštenje sa Gospodom, međutim, njihova nauka i njihovo svjedočenje su potpuno istovjetni sa onim prvih učenika Hristovih, jer nijesu ono što su govorili i što su pisali, govorili i pisali na osnovu onoga što su čuli, vjerujući onima koji su imali neposredni dodir sa Gospodom, nego je i njih Gospod udostojio blagodatno da se, svaki na svoj način, sretnu sa Njim, kao što udostojava i sve sveljude kroz svu istoriju, jer Gospod je isti koji je bio juče i danas i sjutra. On je vječno prisutan u svijetu, u Crkvi Božijoj, u istoriji, i oni koji se pripreme za Njega, koji zadobiju Duha Njegovoga Svetoga, oni postaju živi svjedoci živoga Gospoda.

Takvi su bili ova trojica učitelja Crkve Hristove, zato nije čudo što su se hrišćani u njihovo vrijeme oprjedeljivali: neko za Svetog Vasilija, neko za Svetog Jovana Zlatousta, neko za Svetog Grigorija… Toliko je bilo moćno njihovo učenje, njihova nauka, njihovo blagodatno djejstvo, da su se hrišćani, svaki po svome srcu, opredeljivali za po jednoga od njih. Pa su se neki zvali grigorijevci, drugi vasilijevci, a treći jovanovci, što nije dobro, jer kao što kaže apostol Pavle: u Crkvi Božijoj ja posadih, Apolos zali a Duh Sveti je Onaj koji daje da uzrasta sjeme koje je posijano (up. 1 Kor. 3, 6). Tako i oni: sijali su sjeme Božije svaki prema svome daru i isto svjedočanstvo su ostavili.

Svjedočili su o Hristu Gospodu i o Presvetoj Trojici: Ocu i Sinu, a posebno o Duhu Svetome, jer se u njihovo vrijeme pojavila jeres duhoboraca, pa su oni branili istinsko i pravo učenje o Duhu Svetome. I onda je Crkva, da se ne bi djelili hrišćani među sobom, ustanovila ovaj njihov zajednički praznik, iako ima posebne praznike i za Svetog Vasilija, i za Svetog Grigorija Bogoslova i za Svetog Jovana Zlatoustoga.

Ovaj je praznik ustanovljen po viđenju efeskog episkopa Jovana, kome su se oni javili u istoj slavi i pokazali mu da su zajedno oko trona Gospodnjega i da nema nikakvog razloga da ih dijele jer su oni sjedinjeni istom vjerom, istom Božijom silom, istim Duhom Svetim.

Njihovo svjedočanstvo zaista je čudesno. Prije svega, Sveti Vasilije i Sveti Jovan Zlatousti su nam ostavili svoje Liturgije, što je najčudesnije njihovo svjedočanstvo i najuzvišenije njihovo djelo. Liturgija Svetog Vasilija Velikoga se do X, XI vijeka služila stalno, kao što se sada služi stalno Liturgija Svetog Jovana Zlatoustog, ali zbog toga što je ona nešto duža, onda je preovladala Liturgija Svetog Jovana Zlatoustoga koju mi služimo.

Sveti Grigorije Bogoslov je takođe imao u svoje vrijeme tip svoje Liturgije, ali ono što je ostalo od njega do dana današnjeg to su njegova Bogoslovska slova o Presvetoj Trojici, Ocu i Sinu i Duhu Svetome – zato se i naziva Bogoslovom. Naziv Bogoslova u Crkvi Božijoj dodijeljen je samo trojici Svetih otaca: Svetom apostolu Jovanu Bogoslovu, onome koji je pocrpio mudrost sa grudi Gospodnjih, Svetom Grigoriju Bogoslovu i Svetom Simeonu Novom Bogoslovu. Sveti Grigorije je, između ostalog, jednom Veliki post proveo u ćutanju od početka do kraja, u postu i molitvi, i na kraju posta, za praznik Hristovog Vaskrsenja, napisao je jednu čudesnu pjesmu, u kojoj kaže: Tebi, Oče, koji si vječni um i vječna mudrost, prinosim prvine uma svoga ovoga svetoga dana praznujući Vaskrsenje; Tebi koji si vječno Slovo, vječna Riječ Boga Oca, kroz koga je sve postalo što je postalo, Tebi prinosim prvine svojih riječi poslije ovoga ćutanja četrdesetodnevnoga, a Tebi Duše Sveti, koji daruješ život svemu što postoji, Tebi darujem i dušu svoju i srce svoje i um svoj – čudesna pjesma Svetoga Grigorija Bogoslova.

Djela i svjedočenje ovih velikih branitelja vjere u Presvetu Trojicu, i jednoga i drugoga i trećega, ostaju neizbrisiva u Crkvi Božijoj.

Kako kaže Sveti Vasilije Veliki u svom spisu o Duhu Svetome: vjerujemo onako kako smo primili od Svetih apostola, krštavamo se onako kako vjerujemo – primili smo vjeru u Oca i Sina i Duha Svetoga, krštavamo se u ime Oca i Sina i Svetoga Duha, živimo u ime Oca i Sina i Duha Svetoga…

Sve je kod ove trojice u znaku Presvete Trojice, Oca i Sina i Duha Svetoga – Oca koji je vječni Bog Tvorac neba i zemlje, koji je iznjedrio Logosa, vječnoga Sina svoga jedinorodnoga, Sina koji je Slovo vječno kroz koga je sve postalo što je postalo, koji je, kad je došla punoća vremena primio silom Duha Svetoga i preko Presvete Djeve tijelo i postao čovjek, Duha Svetog koji je u vidu ognjenih jezika sišao na Svete učenike i apostole i koji je duša Crkve, vasione, svega postojećeg i kojim diše sve što diše. Bog Otac – vječni Bog, Sin Jedinorodni – vječni Bog, Duh Sveti – vječni i neprolazni Bog; tri lica Presvete Trojice – jedno biće, jedna suština, jedna mudrost, jedna istina, jedinstvo neizrecivo, jedinstvo u trojičnosti. Jedinstvo koje je utkano u sveukupnu Božiju tvorevinu, i trojičnost koja je takođe utkana prvenstveno u slovesna bića a onda i u sveukupnu Božiju tvorevinu. Tako da je tvorevina poprimila u sebe i jedinstvo – zato je i jedinstvena, i trojičnost – zato je raznolika i raznovrsna.

Bezbrojna su bića, bezbrojni su svjetovi, a sve je obujmljeno i ispunjeno silom Oca, blagodaću Sina i snagom i moću Duha Svetoga. A njih trojica, bili su i ostali do kraja svijeta i vijeka tri živa svjedoka Trojičnoga Boga. Zato dakle i njima pjevamo ono što pjevamo Svetim apostolima: „Vo vsju zemlju izide vješčanije ih….“ – „Po svoj zemlji izašla je riječ njihova i do kraja vaseljene se proširilo njihovo svjedočanstvo“, i njihova vjernost; i njihov priziv svakome biću i svakome ljudskom stvorenju na vjernost i na poklonjenje Ocu i Sinu i Duhu Svetome, Bogu našem, kome neka je slava i hvala u vjekove vjekova. Amin.

Ostavite komentar

Vaša email adresa neće biti objavljena.