PRIMITIVIZAM MODERNOG DRUŠTVA

Nakon rastave braka, za ženu na ovim prostorima kažu da je raspuštenica. Ona je ta koja je društveno neprihvatljiva i na neki način oštećena sa „svih strana“.

 

Piše: Žana Alpeza

žana alpeza

Počevši od Adama i Eve, ili od Darvinove evolucije, ili bilo koga drugoga, jedno je činjenica: Svijet da je mislio opstati i živjeti u nekom svom obliku bez žene je nemoguća misija.

Ono što je ljudski rod tijekom povijesti nazvao nekoga da je raspuštenica je nešto što normalna osoba ne može protumačiti u 21. stoljeću.

raspuštenica

Rastavljena žena (raspuštenica)

Tko li se usudio pa nekada tako nekoga nazvao. „Pogledaj je, ma pusti ona je raspuštenica. Nemoj slučajno da te netko vidi da se družiš sa njom, a kamoli dragi Bože nešto više…“ Rastavljena žena ili na balkanskom tlu se koristi termin raspuštenica je žena koja je rastavljena od muža. Rastava može biti zajednički suglasna, to jest sudskim putem, pa se zakonski dobije rješenje da više niste u instituciji koja se zove brak.

Razlozi odlaska to jest rastave braka mogu biti zaista mnogobrojni, od nedostatka ljubavi (s jedne ili obje strane), zlostavljanja u braku (isto sa jedne ili druge strane), praznine u duši, nedostatka pažnje i ljubavi, osjećaja pripadnosti, odluke u životu da se nešto želi promijeniti, da li kroz osobnu odluku ili zajedničku pa jedna strana ne prihvaća, osjećaja gušenja jednog od drugoga, preseljenja, krutosti tradicije, zbog bolesti, zbog siromaštva itd.

Nakon rastave braka ženu na ovim prostorima nazivaju raspuštenicom, ona je ta koja je društveno neprihvatljiva, na neki način oštećena sa „svih strana“. Pogotovo je jako teško ženama koje žive u malim sredinama pa ih često nazivaju toksičnim otpadom, kurvama, otpadom koji se stavlja u posebne spremnike pa ih označava crnim markerom i slično.

Društvo osuđuje?

Da, velikom dijelom društvo nažalost i to u 21. stoljeću ima ovakvo primitivno shvaćanje, jer društvo smatra da je ona bijednica koja je napuštena od muža jer da je „valjala“ ostala bi u braku, pa makar taj brak bio kao apokalipsa svaki dan, pa makar muž bio pijanica, kockar, kurvar, bijednik, lijenčina, prostak… „Stisni zube i ostani u braku!“

Tako je shvaćanje društva, znači po svaku cijenu ostati u tom braku. A što je s djecom? Da li će djeca svaki dan gledati roditelje koji se svađaju, tuku, izgovaraju pogrdne riječi, zlostavljajući i zanemarivajući njihovo odrastanje i razvoj? Kakva će ta djeca koja su svaki dan gledala kako se roditelji svađaju izrasti, hoće li biti potpuna emocionalna, duhovna i intelektualna bića da mogu odlučivati i uređivati svoj život? Teško da djeca iz ovakvih disfunkcionalnih obitelji izrastu u potpune ličnosti, jer ostaju ožiljci, ostaju tragovi, nisu primili ljubav, pažnju, razumjevanje…

Kako će rastavljena žena opstati?

Svaka žena koja se našla u ovoj situaciji ima svoju priču, svaka žena zna točno što se dešavalo. Nakon rastave braka, tj. zajedničkog života, žena koja ima djecu, ako su odrasla ona idu u školu, na fakultete, što iziskuje novčana sredstva (naravno kao i svaki uzrast djeteta). Ta ista žena ako se rano udala, rodila djecu i odgajala, nije nigdje zarađivala za život, sada ima više od 45 godina, pod „etiketom raspuštenice“ koja ne valja, koja je svakakva, koja je za društvo ne baš i prihvatljiva (pogotovo u ruralnoj sredini), na neki način društvo ju je odmah izoliralo, „stavljena je na neko mjesto“ po načinu razmišljanja društva, susjedstva, bliže okoline… Društvo misli kako je ona ta koja je po patrijahalnom ili religijskom shvaćanju „ta koja je pobjegla naumu stvoritelja, pobjegla od prirodnog“.

Kako može žena opstati i dalje koračati kroz život?

Može, naravno da može. Izišla je iz jednog dijela života koji ju je osnažio, oblikovao i od nje napravio mudriju, oštriju i pametniju ženu koja ne dozvoljava razne vrste maltretiranja i zlostavljanja.

Da, drage dame sada uzmete vaš život u ruke i sjednete same s sobom, same sa tišinom, razgovarajte sa sobom (ne brinite se to nije nikakvo ludilo) i uzmite u ruke papir, olovku i počnite zapisivati što možete, što biste htjele, koje su vam želje, ambicije, gdje se vidite za pet godina, vi i vaša djeca.

Da, drage dame možete i to uspravnim hodom prkositi onima i sa svojim primjerom reći kako vi niste ničija krpa, ničiji otpad, ničije smeće, da vi možete i imate pravo donositi i odlučivati odluke koje su za vas poželjne.

Da, drage dame, ne smijete klonuti i predati se, ne smijete na sebe nabacivati planinu krivnje, jer ne znamo što nam život sve donosi, koji nam je to znak , koji je putokaz.

Da, drage dame hoćete li uzeti u ruke metlu pa početi čistiti i početi zarađivati za život, hoćete li ići na eduakciju za informatičku edukaciju, hoćete li proizvoditi vlastite poljoprivredne proizvode, hoćete li sjesti na mjesto direktorice, ili bilo što drugo – ne dajte da Vas pokoleba sredina, prokleta kruta sredina koja sa svojim okovima ne miče se skoro pa nimalo.