O VEKOVNIM ZAPISIMA STRANACA

Na Balkanu se susrelo previše tolerantno pravoslavlje, drski katolicizam i agresivni islam, što se u tumačenju balkanskih fenomena često previđa, smatra Dželetović, koji je istraživao kako su strani putopisci zapisivali zločine Albanaca.

 

Književni stvaralac mr Pavle Dželetović, poznat je kao veliki poznavalac i istraživač istorije i geneze vekovne mržnje i zločina ekstremenih Albanaca nad srpskom stanovništvu na Kosovu i Metohiji. On je o srpsko-albanskim odnosima u svojim delima utkao i vekovne zapise stranaca o zločinima Arbanasa nad Srbima.

strani putopisci

– Srpsko-arbanaški odnosi su jedna od gorućih tema koja datira još iz 14. veka, od doba turske vladavine na Balkanu. Otuda se u poslednjih godina u međunarodnoj naučnoj javnosti dosta pisalo i govorilo o „arbanaškom pitanju“ u Staroj Srbiji, odnosno o srpsko-arbanaškim odnosima na Kosovu i Metohiji koje je u oblasti današnje južne Srbije – kaže Mr Dželetović.

Ono što je od posebnog značaja, nastavlja naš sagovornik, je da se o balkanskom prostoru govori i piše kao o „egzotičnom“ delu ne samo Evrope već i sveta u celini, što izaziva veću pažnju razvijenih kulturnih sredina, nažalost, samo povodom pojedinih kriza, kao što je bila kriza Istočnog pitanja, vreme Prvog i Drugog balkanskog kao i Prvog i Drugog svetskog rata, i rata 1999. godine.

Teror od prve velike seobe

– Na ovom, geografski malom, prostoru (balkanski region) susrelo se nekoliko svetskih religija: previše tolerantno pravoslavlje, drski katolicizam i agresivni islam, kao i više različitih kulturnih tradicija. Otuda i proističe složenost i višeslojnost pojedinih istorijskih problema, što se, inače, u tumačenju balkanskih problema često previđa. Da bi se razumeo i objasnio unutrašnji svet Balkana nužno je poći od istorijske građe i izvorštva različitih svedočanstava o prošlosti ovog regiona jer bez oslonca na dokumente i istorijske izvore velika je opasnost od dokazivanja unapred postavljenih političkih teza.

Najveći preokret u izmeni etničke strukture stanovništva desio se još pod turskom vlašću u 17. veku kada su Srbi aktivno učestvovali na strani hrišćanske Evorpe u ratu protiv Osmanlijskog carstva, a zatim plašeći se odmazde, pod Arsenijem Trećim Čarnojevićem u velikom broju prebegli u Habsburšku monarhiju 1690. godine.

– Slobodno se može reći da od tada počinje etničko čišćenje Stare Srbije. Pored drugih pisaca Simpličijano Bazičeri, u knjizi „La sacra lega contro la potenza ottomana“ beleži masovne zločine turske vojske i arbanaških četa, odnosno kačaka – pljačkaša i ubica nad Srbima. On kaže „nastalo je pozorje nesreće, jer su varvari nevernici, koji su stigli bili nemilosrdni prema ovim stanovnicima, koji su sve, bez ikakvog obzira na starost i pol stavili pod sablju“.

Nadbiskup Masarik o zlodelima kačaka

– Katolički nadbiskup Matija Masarik 1760. godine piše kako se hrišćanski živalj maltretira, pljačka i ubija od strane kačaka. Francuz Anri Pukvil putovao je Kosovom i Metohijom krajem 18. i početkom 19. veka, posetio je Prištinu i Gnjilane i pisao o teškom stanju hrišćana pod Turcima koje su posebno maltretirali arbanaški kačaci – napominje mr Dželetović.

Prema rečima našeg sagovornika, o vekovno teškom stanju na Kosovu i Metohiji i zločinima Arbanasa nad Srbima pisali su i drugi mnogobrojni stranci među kojima su: poznat i znamenit francuski geograf Ami Bue, sudetski Nemac dr Jozef Miler, dugogodišnji lekar u Peći, zatim David Urgart, Johan Georg fon Han, ruski konzul u Bosni Aleksandar Fjodorovič Giljferding, Engleskinje A. Paulina Irbi, Muir Mekenzi, V.M.A Denton, Viktor Berar, Henri Noel Brajsford, Meri Edit Durhman i drugi.

Žorž Golis je rekao: „Zbog širine nasilja Arbanasa nad Srbima Stara Srbija je uz Jermeniju najnesrećnija zemlja na svetu“.

Ruski konzul u Bosni, Aleksandar Fjodorović Giljferding beleži „Arbanasi, gde god su pristigli činili su zla. Došljaci iz Arnautluka čine zulume, kradu stoku, nasrću na obraz žena“.

I Francuz Gaston Gravje je zabeležio nešto što je i prošlom i u ovom veku prisutno: „Pribegavajući otimačini i razbojništvima, Arbanasi uspevaju da se nasele tamo gde žele i da se obogate srpskim dobrima i imetkom“.

– Genocid nad Srbima koji vrše Arbanasi nije od juče, ima ga od 16. veka do danas i vrše ga arbanaške naoružane bande, armije, tajfe i kačaci. Ovih godina, te bande terorista sebe nazivaju Oslobodilačkom vojskom Kosova. Ipak, dobro je što se totalna hegemonizacija kod Arbanasa rasplinjava i što među njihovim liderima ima razdora, a ti su lideri svoju decu sklonili u strane zemlje – rekao nam je na kraju mr Dželetović.

Autor: Slavica Đukić

Izvor: Jedinstvo