NAMIGNU MI KARL MARKS

Ono Marks mi se požali da mu nije dobro, da mora da umre… A mene sunce probudi, kroz roletne, opeklo od ranog jutra.

 

Opšta kritizacija nemačkog društva, društva u kome živimo i stvaramo, i globalizacije Novog svetskog poretka pod plaštom Evropizacije, gubeći pri tom svoj identitet.

namignu mi karl

-Ali nije leto, ’68. Još varljivo.

-Pa nije, 2018-a je, dve hiljade osamanesta je!?

-Vodim te na arbajt!

-Gde ću ja u pekaru, uz vurunu, na ovoj tropskoj vrućini, u avgustu!?

-Ma ajte molim Vas, Karl Marks!

-A hoćeš tuđim zubima da jedeš ‘leba!? E pa neće moći, ove noći. Ni jutra.

-Ali ja jedem i svojim zubima i tuđim, ako mislite na ove protezice, žljebim mu usta, i pokazujem, proteze.

-Gut! Gut! Batali me s tim – kaže mi Marks.

-Za tebe je jutro, svanulo, her Marks, slave Vam jubilej! – kažem mu ja.

-Ko!?

-Pa Nemci Vam odštampali novčanicu od 0 eura, zero, i na svakoj od njih je Vaš lik, kao svojevrsatan suvenir, pa su prodali tri stotine hiljade, i na svakoj novčanici, od zero, 0 (nula) eura, zaradili tri eura!

-Pa gde to ima!? To nema nigde samo u Nemačkoj!? Ha, ha, ha.

-A mene šalješ u vurunu, na drva, da pečem, ‘leba sa Pericom. Ma ajte molim Vas, her Marks!

-Da se zamužiš, da skineš eno onaj kombi brašna od tri tona, pa sve da pršti i puca!!?

-Ajte! Za (0) nula eura!?

-Ma prodaćeš tikavane, kad mora tako da kažem, ne vređaj se, gledaj me u oči!!

-Gde!?

-U menjačnici!

-Neće mi dati devojka iz menjačnice. Ne poznaje me.

-A tebe poznaje!?

-Pa mene svi poznaju, i staro, i mlado, jedan je Karl Marks!!!

-Pa jeste, da si živ i zdrav!!!

I glava ga zabole čeono… Ono Marks mi se požali da mu nije dobro, da mora da umre… A mene sunce probudi, kroz roletne, opeklo od ranog jutra, 28. avgust, otežano dišem, vreme sunčano i toplo, a čujem i golubove kako prave špacir, oko naše kuće, kao da se neko kamenčićem baci u roletnu i probudi me.

-Ne mogah se načuditi ovom izuzetnom posetiocu, u snu, glavom i bradom, ljudi, Karl Marks!