PRVI MEĐU JEDNAKIMA

„Efekat superzvezde“ fenomen je jednog umetnika koji je samo neznatno bolji od nekog svog kolege, ali dovoljno da bude mnogo i plaćeniji i poznatiji.

 

Huan Dijego Flores osigurao je ugled vrhunskog tenora za sva vremena kada je 2008. pevao u operi “Kći puka” Gaetana Donicetija. Za ovo delo kažu da je “operski Mont Everest”, pre svega, zahvaljujući izuzetno teškoj ariji “Ah! Mes amis, quel jour de fete”, koja od izvođača zahteva da čak devet puta zaredom otpeva “visoko C”.

efekat superzvezde

Prilikom nastupa u Metropoliten operi 2008. Flores je tačno otpevao svih devet. Publika je bila toliko oduševljena da ga je morao da peva na bis, iako je u Metropolitenu to bilo zabranjeno.

17 biseva za Pavarotija

Godine 1972. mladi tenor po imenu Lučano Pavaroti takođe je stekao ime izvodeći Donicetija u Metropoliten operi. I on je otpevao svih devet visokih C, ali u njegovom glasu je bilo nečeg izuzetnog. Publika se nije smirila sve dok i po 17. put nije izašao na scenu.

Drugim rečima, i Flores i Pavaroti su izvanredni tenori, ali je Pavaroti bio malo bolji – najbolji među najboljima. Uticaj ove male razlike bio je, međutim, ogroman. Flores je finansijski dobro stajao, ali nije bio bogat, dok je vrednost Pavarotijevog bogatstva 2007, u godini kada je preminuo, procenjena između 275 i 475 miliona dolara.

U članku objavljenom 1981. u časopisu “American Economics Review”, ekonomista Šervin Rouzen objasnio je zašto superzvezde poput Pavarotija zarađuju toliko mnogo više nego njihove kolege koje su samo malo manje darovite. Ovaj fenomen naziva “Efektom superzvezde”.

„Efekat superzvezde“

Zamislite milion ljubitelja opere od kojih svako ima po deset dolara da kupi album operskog izvođača i treba da odluči da li će kupiti Floresov ili Pavarotijev. Rouzenova teorija predviđa da će najveći deo njih kupiti Pavarotijev album, razmišljajući na sledeći način: “Iako su oba pevača odlična, Pavaroti je najbolji, a ako mogu da kupim samo jedan album, pametnije je da kupim najbolji.”

“Efekat superzvezde” prisutan je u nizu neočekivanih oblasti – od prodaje knjiga do direktorskih plata.

Veoma je upečatljiv primer naučnika Pola Atvela, koji je rezultate svog istraživanja objavio u časopisu “Sociology of Education” 2001. godine.

Atvel je zamislio dva učenika s maksimalnim brojem poena na prijemnom ispitu za koledž. Prvi je bio najbolji u učenik u generaciji, a drugi na petom mestu. Ako realno razmislimo, ova dva učenika su gotovo podjednako dobra – razlika u uspehu između prvog i petog u razredu gotovo je zanemarljiva. Međutim, ako pogledamo statistike Koledža Dartmut, videćemo da je najbolji u klasi imao 75 odsto šansi da bude primljen u ovu uglednu obrazovnu ustanovu, dok je petorangirani učenik imao samo 25 odsto.

Drugim rečima, u mnogim oblastima, prednosti najboljih nesrazmerno su veće u odnosu na one koji su “samo” odlični.

Ukoliko ostvarivanje te prednosti zahteva da budete đak generacije ili da imate izvanredan glas – i jedno i drugo je veoma teško – onda to nije naročito primenljiv način da dostignete “efekat superzvezde”.

Tako dolazimo da Majkla Silvermena, studenta iz Paradajz Velija (Arizona) koji je konkurisao za upis na Univerzitet Stanford. Po uspehu iz srednje škole, bio je među deset odsto na dnu liste primljenih studenata. I prijemni je uradio relativno loše. Njegova priča otkriva važnu dodatnu karakteristiku, koja ne zahteva naročiti prirodni dar, niti godine iscrpljujućeg rada.

Pošto se upisao u srednju školu, Majkl je svu svoju energiju izvan škole posvetio nizu projekata za ekološku održivost. Prijavio se na konkurs za izradu modela staklene bašte. Tako je otkrio lokalnu energetsku kompaniju koja je nudila besplatne programe za srednjoškoce. Osvojio je skromnu stipendiju i iskoristio je kako bi uz pomoć penzionisanog inženjera iz rodnog grada rekonstruisao kola za transport na golf-terenima tako da radi na biogorivo. Pošto je tu postigao uspeh, osvojio je novi grant, koji je iskoristio za postavljanje solarnih ploča na krovu šupe u svojoj školi. Tako su mediji saznali za njega, a efekat superzvezde doprineo je da komisija za prijem na Stanford zanemari njegove marginalne rezultate.

Izvor: Blic.rs