BLAGOSLOV GDE BORAVITE

Blagoslov mesta ili šta medju prvim stvarima da uradite kad dodjete u neko novo mesto na duže vremena?

 

Postoji li zaista blagoslov mesta? Ne znate za to? Ovo je tekst verovatno za samo jednu osobu koja će pročitano primeniti.

Ali tako to biva u životu, verovatno sam i ja bio jedina osoba od prisutnih koji su kad su ovu pouku čuli i primenili je u svom životu.

Vredi stoga makar jednog podučiti.

U Budvi, onako na sred srede mesta i malo prema brdima postoji manastir Podmaine. To je čuven i veliki manastir u kome je Njegoš dosta vremena provodio. Nalazi(o) se na lepom mestu sa pogledom na more, okružen izvorima pitke vode. Bio je centar pismenosti primorja.

U današnje doba iguman manastira je otac Rafailo (Boljević), relativno mlad monah, poreklom iz Podgorice, ali već sad u pravoslavnom svetu vrlo poznat.

Kad ga čujete i vidite imate utisak da pred vama boravi starac iz pustinje ranog hrišćanstva. Vrlo upečatljiva osoba i veliki duhovnik koji neumorno podučava ljude istini.

Njegove besede, predavanja i tumačenja savremenog sveta su britka i vrlo zahtevna, jer je on beskompromisan u odbrani života po Jevandjelju. Čak ni vernici koji misle da to jesu, nisu često u saglasju sa njegovim stavom i preporukama, jer je svet omekšao i oslabio od viška komformizma.

Neko ko ne razume duhovni svet i posledice nemoralnog života misli da su njegovi zahtevi preterani. Oni slabi u veri misle da je otac Rafailo zilotske orijentacije. Levičari i ateisti sve to ismejavaju u svojoj ludosti, no onaj ko u veri i istini živi sve što on govori pravilno shvata kao zdravo rasudjivanje, jer mi ne vidimo posledice naših (ne)dela sve dok nemamo duhovne oči.

A duhovne oči se stiču samo životom po Jevandjelju, onako kako otac Rafailo propoveda.

Vrlo cenim oca Rafaila, imao sam prilike sa njim popričati i slušati ga, videti ga kako ispoveda i savetuje. Blaga duša i borac za istinu.

Njegove pouke su živa istina. Veliki duhovnik i gromoglasni prorok zadnjih vremena, kako bi ga neko okarakterisao.

I jedna od njegovih pouka koju zapamtih a sad i sa svima vama delim je:

„Kad u Budvu dodješ a ti verni čoveče prvo u hram Božji otidji, u crkvu Svete Trojice (u Starom gradu), celivaj ikonu Svetog Trojstva i zamoli za blagoslov mesta da te sila Višnjeg prati dok u ovom gradu boraviš.

Onda će ti sve na dobro ići u ovom mestu, biće od Boga blagosloveno.

Tako i za svaki drugi grad i svako drugo mesto, pomoli se za blagoslov mesta u najvećoj crkvi mesta u kome boraviš da te zaštitnici grada prate.“

I to jeste tako. Blagoslov mesta nije geografski pojam, to je blagoslov s neba od Svih Svetih da nam boravak u jednom mestu bude bogougodan, naravno pod uslovom i da smo mi bogougodni i pobožni.

Ko poverova, njemu se doda …

Zlatko Šćepanović

FB profil autora