KORAK DO SPOZNAJE

Na svetu postoji blizu 6.000 jezika. O tome mogu posvedočiti i brojni dijalekti koji su se našli na listi jezika. Toliko je jezika, iako se globalno ljudi sporazumevaju na svega par. Ponekad i bez reči.

 

Pre nego što kažemo koju reč o komunikaciji koja se odvija bez upotrebe velike tekovine čoveka – jezika, moramo reći i to da čovekovu veličinu čini i poznavanje jezika.

Stoga, pre nego što pročitate ovaj tekst, porazmislite na koliko biste jezika umeli da ga prevedete. Ukoliko je odgovor nula, preporučujemo vam da svoje znanje obogatite u nekoj školi stranih jezika.  A mi se okrećemo temi koja vam je sigurno interesantna. Komunikacija bez reči. Ma je li moguće?

Spontanost u sporazumevanju

Veštine neverbalne komunikacije, odnosno komunikacije bez reči se uče. Svakako, postoji i onaj momenat u neverbalnoj komunikaciji koje određuju naši instinkti, a ne mi sami. U pitanju je pretežno spontana komunikacija bez reči i to načinom držanja tela, izrazima lica, pogledom ili gestovima. Ova spontanost ponekad se može uvežbavati, ali uloga neverbalne komunikacije jeste uspostavljanje, održavanje ili usmeravanja socijalne interakcije.

Telesni kodovi umesto reči

Stari Indijanci imali su izreku koja savetuje da se prvih sat vremena od ustajanje ne govori ništa. To je odličan način da se odmori od svakodnevnih stresnih situacija. Nego, u ovom odeljku ne pričamo o toj vrsti ćutanja. Govorimo o modelima telesnih kodova, koje bilo da govorimo ili ne govorimo, nekada šaljemo.

Telesni dodir je jedan od najprimitivnijih načina komuniciranja, a na taj način prenose se važne poruke. U južnoj Evropi, među južnoamerikancima i među arapima postoji kultura kontaktnog tipa. Tu su pozdravljanje, tapšanje po ramenu, grljenje i ostali kodovi koji recimo među Azijatima gotovo da ne postoje.

Izgled kao telesni znak

Nije retka situacija da ljudi već svojom pojavom, odnosno telesnim osobinama, šalju određenu poruku. Spoljni izgled se može manje više kontorolisati, pa tako i svojim spoljnjim izgledom (zašuptenim ili negovanim) možemo poslati određenu poruku. Ovo je jedan od znakova neverbalne komunikacija koji često dovodi i u zabludu sagovornike, ali se ponekad status, uklopljenost u društvo i odnos prema životu može čitati iz toga.

Kad život namesti stvari

Nažalost, nije svako rođen da poseduje mogućnost govora niti da govor čuje. Što jedno s drugim katkad i te kako ima veze. Zbog toga se iz govora tela i neverbalne komunikacije razvio i takozvani znakovni jezik. Reč je o jeziku koji postoji bez obzira na to što ne postoji govor kojim se izražava. Ili možda postoji, ako govor tela uključimo među govore. Suština ovog jezika jeste manuelna komunikacija, komunikacija poput kombinovanja oblika ruke, orijentacije, pokreta šaka, ruku i tela, i mimikom lica. Reč je o jeziku koji je gotovo istovetan usmenim jezicima. Znakovni jezik koristi se najviše u zajednici gluvih. Znakovni jezici se koriste lingvističkim karakteristikama koje su veoma slične onima iz usmenog govora. Stotine znakovnih jezika postoje u svetu, jer se upravo ovi jezici naslanjaju na one izgovorne jezika koji su u sprezi sa kulturom jednog prostora. Zbog toga, iako je to čudno, neki simboli imaju različita značenja u raznovrsnim kulturološkim područjima.