KLJUČ PREJEDANJA

Najnovija istraživanja o fenomenu gojaznosti ističu povezanost crevnih bakterija sa konzumiranjem hrane iz čistog hedonizma. Posebna supstanca uočena je u organizmu ljudi koji jedu i onda kada ne osećaju glad.

 

Istraživanje 63 zdravih ljudi pokazalo je da osobe sa povišenim nivoom metabolita indola u crevnoj mikroflori imaju jaču funkciju i povezanost u određenim područjima mozga. Indol se u organizmu proizvodi kada crevne bakterije razbijaju aminokiselinu triptofan.

povezanost crevnih bakterija

Ovakva aktivnost u mozgu ukazuje na to da je ova osoba sklonija hedonističkom načinu ishrane, odnosno da jede ne za potrebom rešavanja gladi već iz čistog zadovoljstva. Oni koji imaju više nivoe indola takođe su veoma zavisni od hrane, sudeći prema rezultatima ove medicinske studije.

Određena područja u moždanoj mreži već su dugo prepoznata po pitanju ponašanja u ishrani. Naročito se ovo dešava u delovima mozga nucleus accumbens i amigdala. U nukleusu se obrađuju informacije o stimulativnim nagradama kao što je hrana, dok se u amigdali regulišu emocije. I jedan i drugi deo mozga aktiviraju se onda kada su ljudi gladni ili dok jedu. U ovoj naučnoj studiji pokazano je da ljudi sa višim nivoima indola imaju jaču funkciju i povezanost u oba ova moždana područja.

Ova viša funkcija i povezivanje u moždanom sistemu mogli bi da ukažu na to da se prejedanje kod određene osobe i podstiče i pojačava. Ovakva prekomerna aktivnost dela moždanog sistema kod gojaznih osoba koje se bore sa zavisnošću od hrane primećena je u prethodnom istraživanju.

BioGast kapi za želudac i gastritis

Istraživači su za potrebe ove studije izradili snimke magnetne rezonance mozgova učesnika, a zatim prikupili i analizirali njihove fekalne uzorke kako bi se utvrdilo prisustvo određenih crevnih metabolita. Ispitanici su takođe popunili i upitnike kojima se merila njihova sklonost ka zavisnosti od hrane.

Ovo istraživanje je prva studija obavljena na ljudima koja pokazuje vezu između specifičnih metabolita proizvedenih od strane crevnih bakterija i ljudskog ponašanja koje podrazumeva prejedanje. Ona ukazuje na to da indol, odnosno sama sposobnost crevnih bakterija da proizvedu ovoj jedinjenje doprinosi takvo ponašanje kod čoveka.

Ipak, istraživanje koje je ovde pomenuto otvara vrata nekom budućem istraživanju o tome da li neke konkretne intervencije, kao što su promene u načinu ishrane, mogu uticati na funkcionisanje mozga i na taj način ujedno uticati i na želju da se čovek prejeda ili da jede i onda kada ne oseća glad.