SVETINJA MANASTIRA TUMANE
Čudotvorna ikona Majke Božije „Kurskaja“ potiče iz jednog manastira iz okoline grada Kurska u Rusiji, ali se već više od 80 godina nalazi u Srbiji, smeštena u tron u manastiru Tumane.
Predanje koje je od ruskih monaha do danas ostalo prisutno među žiteljima manastira i narodom, govori da je prilikom nemira tokom oktobarske revolucije jedan manastir u okolini Kurska do temelja spaljen.
Monasi koji su pošli ka Srbiji, u njegovim ruševinama su pronašli netaknutu ikonu Majke Božije. Poneli su je sa sobom i kao veliku svetinju doneli su je u Miljkov Manastir gde je boravila sve do 1936. godine.
Kada je Miljkovsko bratstvo premešteno u manastir Tumane 1936. godine, sa sobom su doneli i čudotvornu ikonu Bogorodice, smestivši je u kapeli Pokrova Presvete Bogorodice u novom tzv. „Ruskom konaku“.
Od tada do danas ova sveta ikona proslavljena je mnogim čudesima i nebrojenim isceljenjima koja su se pred njom zbila. Od posebnog je značaja spomenuti slučaj, kada je 60 ih godina XX veka ona ukradena, u nameri da kao relikvija i starina bude prodata na zapadu. Vagon u koji je bila smeštena se iz nepoznatih razloga zapalio i u njemu je sve izgorelo, pa čak i jedan od dvojice ljudi, koji su ikonu ukrali.
Zaprepašćen događajem, drugi saučesnik vratio je neoštećenu ikonu u manastir. Kasnije je i sam zavšio život pod misterioznim okolnostima. Drugi zabeleđen slučaj, dogodio se pred početak i u toku rata u Bosni i Hrvatskoj. tada je više puta od strane sveštenika, monahinja i vernoga naroda bilo primećeno, da je Majka Božija pomerala ruku na ikoni i spuštala je ispod srebrnog okova, a potom nakon izvesnog vremena vraćala na svoje mesto.
Sveta ikona čuvana je u kapeli manastira Tumana sve do 2010. godine, kada je po blagoslovu Episkopa braničevskog G. dr Ignatija, preneta u manastirsku crkvu i smeštena u tron. Pred njom gori neugasivo kandilo i narod joj sa velikim usrđem pritiče, moleći blagoslov Bogomajke.
Ikona je urađena u rusko-vizantijskom stilu, pripada tipu vladimirske ikone i pretpostavlja se da potiče sa kraja XVIII ili početkom XIX veka. Lik Bogorodice i Bogomladenca izuzetnu su lepo oslikana, kao i okov neobične lepote. Na njoj su do danas vidna oštećenja, nastala tokom vekova i usled mnogih progona i ratnih događanja.
Naime, u manastir Tuman je nakon bombardovanja Srbije 1999. godine došao mlad oficir i izneo im sledeći potresni događaj: U noći u kojoj je bombardovan toranj na Avali on se sa grupom vojnika, po zadatku nalazio blizu tog mesta. Iznenadno, i gotovo niotkuda, pred njim se pojavio sedi starac, čudno odeven i upozorio ga na opasnost koja je pretila.
Zbunjeni oficir je zablagodario starcu, pitajući ga ko je i odakle je. Starac mu je rekao da je on Zosim iz Tumana i da za njega pita kada dođe u Golubac, jer ga tamo svi znaju. Blagodatnom pomoću starčevom mladi čovek je ostao živ i nakon završetka bombardovanja pošao tragom svoga dobročinitelja. Raspitavši se za manastir Tuman, uputio se tamo.
Kada je stigao u grad pitao je za Zosima Tumanskog, misleći da se radi o živom monahu. Svi su rekli da znaju ko je Zosim i da je on u manastiru Tumanu. Kada je došao u manastir zatražio je Zosima i sestre su ga odvele kod kivota sa moštima prepodobnog i pokazale mu njegovu ikonu. Mladi oficir, vidno uplašen i potresen, dugo je plakao nad kivotom, blagodareći svetitelju na izbavljenju.