SVETINJA MANASTIRA TUMANE

Čudotvorna ikona Majke Božije „Kurskaja“ potiče iz jednog manastira iz okoline grada Kurska u Rusiji, ali se već više od 80 godina nalazi u Srbiji, smeštena u tron u manastiru Tumane.

 

Predanje koje je od ruskih monaha do danas ostalo prisutno među žiteljima manastira i narodom, govori da je prilikom nemira tokom oktobarske revolucije jedan manastir u okolini Kurska do temelja spaljen.

kurskaja

Monasi koji su pošli ka Srbiji, u njegovim ruševinama su pronašli netaknutu ikonu Majke Božije. Poneli su je sa sobom i kao veliku svetinju doneli su je u Miljkov Manastir gde je boravila sve do 1936. godine.

Kada je Miljkovsko bratstvo premešteno u manastir Tumane 1936. godine, sa sobom su doneli i čudotvornu ikonu Bogorodice, smestivši je u kapeli Pokrova Presvete Bogorodice u novom tzv. „Ruskom konaku“.

Od tada do danas ova sveta ikona proslavljena je mnogim čudesima i nebrojenim isceljenjima koja su se pred njom zbila. Od posebnog je značaja spomenuti slučaj, kada je 60 ih godina XX veka ona ukradena, u nameri da kao relikvija i starina bude prodata na zapadu. Vagon u koji je bila smeštena se iz nepoznatih razloga zapalio i u njemu je sve izgorelo, pa čak i jedan od dvojice ljudi, koji su ikonu ukrali.

Zaprepašćen događajem, drugi saučesnik vratio je neoštećenu ikonu u manastir. Kasnije je i sam zavšio život pod misterioznim okolnostima. Drugi zabeleđen slučaj, dogodio se pred početak i u toku rata u Bosni i Hrvatskoj. tada je više puta od strane sveštenika, monahinja i vernoga naroda bilo primećeno, da je Majka Božija pomerala ruku na ikoni i spuštala je ispod srebrnog okova, a potom nakon izvesnog vremena vraćala na svoje mesto.

Sveta ikona čuvana je u kapeli manastira Tumana sve do 2010. godine, kada je po blagoslovu Episkopa braničevskog G. dr Ignatija, preneta u manastirsku crkvu i smeštena u tron. Pred njom gori neugasivo kandilo i narod joj sa velikim usrđem pritiče, moleći blagoslov Bogomajke.

Ikona je urađena u rusko-vizantijskom stilu, pripada tipu vladimirske ikone i pretpostavlja se da potiče sa kraja XVIII ili početkom XIX veka. Lik Bogorodice i Bogomladenca izuzetnu su lepo oslikana, kao i okov neobične lepote. Na njoj su do danas vidna oštećenja, nastala tokom vekova i usled mnogih progona i ratnih događanja.

Na­i­me, u ma­na­stir Tu­man je na­kon bom­bar­do­va­nja Sr­bi­je 1999. go­di­ne do­šao mlad ofi­cir i iz­neo im sle­de­ći po­tre­sni do­ga­đaj: U no­ći u ko­joj je bom­bar­do­van to­ranj na Ava­li on se sa gru­pom voj­ni­ka, po za­dat­ku na­la­zio bli­zu tog me­sta. Iz­ne­nad­no, i go­to­vo ni­ot­ku­da, pred njim se po­ja­vio se­di sta­rac, čud­no ode­ven i upo­zo­rio ga na opa­snost ko­ja je pre­ti­la.

Zbu­nje­ni ofi­cir je za­bla­go­da­rio star­cu, pi­ta­ju­ći ga ko je i oda­kle je. Sta­rac mu je re­kao da je on Zo­sim iz Tu­ma­na i da za nje­ga pi­ta ka­da do­đe u Go­lu­bac, jer ga ta­mo svi zna­ju. Bla­go­dat­nom po­mo­ću star­če­vom mla­di čo­vek je ostao živ i na­kon za­vr­šet­ka bom­bar­do­va­nja po­šao tra­gom svo­ga do­bro­či­ni­te­lja. Ras­pi­tav­ši se za ma­na­stir Tu­man, upu­tio se ta­mo.

Ka­da je sti­gao u grad pi­tao je za Zo­si­ma Tu­man­skog, mi­sle­ći da se ra­di o ži­vom mo­na­hu. Svi su re­kli da zna­ju ko je Zo­sim i da je on u ma­na­sti­ru Tu­ma­nu. Ka­da je do­šao u ma­na­stir za­tra­žio je Zo­si­ma i se­stre su ga od­ve­le kod ki­vo­ta sa mo­šti­ma pre­po­dob­nog i po­ka­za­le mu nje­go­vu iko­nu. Mla­di ofi­cir, vid­no upla­šen i po­tre­sen, du­go je pla­kao nad ki­vo­tom, bla­go­da­re­ći sve­ti­te­lju na iz­ba­vlje­nju.